Suđenje za ubojstvo Ćuruvije: „epilog permanentnog progona“
9. ožujka 2023
Pred Apelacijskim sudskim vijećem u drugostupanjskom postupku za ubojstvo Slavka Ćuruvije, u srijedu (8.3.) pojavili su se bivši zapovjednik Jedinice za specijalne operacije Milorad Ulemek Legija, koji je bio ključni svjedok tužiteljstva, i nekadašnji pripadnici organizirane kriminalne grupe tzv. „zemunskog klana“, Miloš i Aleksandar Simović.
Slavko Ćuruvija ubijen je 11. travnja 1999. ispred zgrade u kojoj je stanovao, za vrijeme zračnih napada NATO-a na tadašnju SR Jugoslaviju, ali je suđenje za ubojstvo počelo tek 17 godina kasnije, u lipnju 2015. godine. Sa Ćuruvijom je u trenutku atentata bila i njegova partnerica, povjesničarka Branka Prpa, koja je lakše ozlijeđena.
Optuženi opovrgavaju sudjelovanje u zločinu
Kada se u srijedu pojavio u sudnici, Milorad Ulemek Legija rekao je da nema „ništa ni dodati niti oduzeti“ onome što je već rekao u prvostupanjskom postupku, da ne vidi svrhu novog ispitivanja i da sve što je rekao već piše u zapisniku. On je prvi iskaz dao 2014. i poslije toga su, nakon što je istraga dugo stajala u mjestu, uhićeni i Romić i Radonjić.
Pred sudom se pojavio dvije godine kasnije. Na pitanje suca i tužitelja je li primao prijetnje, Ulemek je rekao da je, ali ne sada, već uoči njegovog svjedočenja pred sudom 2016. godine. „To je sve što imam izjaviti", rekao je Ulemek.
On je, zajedno s braćom Simović, pred Apelacijsko vijeće doveden iz zatvora Zabela kod Požarevca gdje sva trojica izdržavaju tridesetogodišnje, tj. četrdesetogodišnje kazne zatvora za više ubojstava, među kojima su i atentat na bivšeg premijera Srbije Zorana Đinđića i ubojstvo nekadašnjeg predsjednika Srbije Ivana Stambolića.
Miloš Simović, koji se kao i njegov brat Aleksandar, ali i Milorad Ulemek Legija, pred Apelacijskim vijećem pojavio u zatvorskoj uniformi, rekao je da se ne sjeća što je izjavio u istražnom postupku 2014. i pred sudom 2016. godine, pa da zbog toga svoj iskaz ne može potvrditi.
Sutkinja Vesna Petrović upitala ga je zna li bilo što u vezi s ubojstvom Slavka Ćuruvije, a on je rekao da ne želi odgovarati na pitanja i sebe izlagati neugodnostima, da optužene ne poznaje te da nije ni na bilo koji način bio sudionik onoga za što se oni terete. Njegov brat Aleksandar Simović je, odgovarajući na ista pitanja nekoliko puta ponovio: „Ne želim sudjelovati u ovome." Kao i Miloš Simović, negirao je da su mu upućene prijetnje zbog svjedočenja u ovom postupku.
O čemu sada ne žele govoriti?
Milorad Ulemek Legija je tokom istrage 2014. Tužiteljstvu rekao da mu je u ožujku 1999. Radomir Marković rekao da se treba „ukloniti netko tko ugrožava sigurnost države", ali je, kaže, on to odbio, jer je njegova jedinica tada, u vrijeme NATO-ovog bombardiranja, bila na Kosovu.
Posvjedočio je i da je 2000. godine razgovarao s Radomirom Markovićem o hapšenju jedne osobe u čemu su trebali sudjelovati i pripadnici DB-a i njegove jedinice, i da mu je nekadašnji načelnik DB-a, kada ga je upitao tko će time rukovoditi, odgovorio: „Oni Radonjini, što su ubili Ćuruviju." Kada je sa sastanka izašao, u hodniku su bili Ratko Romić i Miroslav Kurak, koji je, prema navodima optužnice, pucao u Slavka Ćuruviju.
Kada se u rujnu 2016. godine Ulemek pojavio pred sudom, rekao je da su zbog njegovog svjedočenja i njemu i njegovoj obitelji upućene prijetnje, pa je odbio odgovarati na pitanja sudaca, tužitelja, odvjetnika obrane i oštećenih te svoj iskaz sveo na priču o sastanku s Radomirom Markovićem iz 2000. godine.
Miloš i Aleksandar Simović u srijedu pred Apelacijskim sudom nisu željeli govoriti o svojim ranijim tvrdnjama da im je vođa tzv. „zemunskog klana“ Dušan Spasojević naredio da ubiju Ratka Romića i Miroslava Kuraka, koji su, kako su tada shvatili, ubili Ćuruviju. Cilj je bio spriječiti mogućnost da budu otkriveni naručitelji ubojstva Slavka Ćuruvije.
Dvije prvostupanjske presude
Apelacijski sud pozvao je tu trojicu svjedoka zbog toga što su se na drugu prvostupanjsku presudu žalili u tužiteljstvo i obrana. Prvu prvostupanjsku presudu Apelacijski sud je ukinuo 2020. i naredio ponovno suđenje. Krajem 2021. donesena je druga prvostupanjska presuda, gotovo istovjetna kao i prva, u kojoj se navodi da su za ubojstvo Slavka Ćuruvije krivi Radomir Marković zbog poticanja na ubojstvo, Milan Radonjić jer se o ubojstvu dogovorio s Ratkom Romićem, Miroslavom Kurakom i jednom nepoznatom osobom koja je, prema presudi, neposredni izvršitelj zločina.
U optužnici se, međutim, navodi da je neposredni izvršitelj bio Miroslav Kurak. Ta točka optužnice nije potvrđena iskazom Branke Prpe koja je bila sa Slavkom Ćuruvijom u trenutku kada su ga ubili.
Ona je u više navrata od početka istražnog postupka do suđenja pred Apelacijskim sudom u ponedjeljak (6.3.) rekla da Miroslav Kurak nije čovjek koji je pucao u Slavka Čuruviju. Objasnila je da čovjek kojeg je ona vidjela da puca po crtama lica nimalo ne liči na Kuraka i da je kasnije s oko 60 posto sigurnosti Ćuruvijinog ubojicu identificirala na jednoj fotografiji. Ispostavilo se da je riječ o Luki Pejoviću, koji je ubijen 2000. godine. Za čovjeka koji je pucao rekla je da je „imao crne oči“ i bio „izrazito blijed".
„Bio je apsolutno miran, bez treme, bez treptaja… To su trenuci magnovenja. To se dogodio kada sam imala 46 godina, sada imam 70. Smatrala sam da ne smijem zaboraviti, da se moram sjećati. Stalno morate sebe prisiljavati da to ne zaboravite, iako želite zaboraviti", rekla je Branka Prpa u ponedjeljak pred Apelacijskim sudom u Beogradu.
Ona je ujedno podsjetila da je „to ubojstvo epilog permanentnog progona Slavka Ćuruvije. Ne može se reći da je to bilo jer se družio sa stranim agentima. Družio se s novinarima. U ožujku 1999. godine bio je osuđen na petomjesečnu zatvorsku kaznu, a u travnju je ubijen", rekla je Prpa.
Zahtjevi obrane
Odvjetnici optuženika pokušali su u srijedu osporiti iskaze Ulemeka i braće Simović, naglašavajući da su oni natjerani da tako govore i da to što su rekli nema veze s istinom. „Iz današnjih iskaza jasno je da oni ništa ne znaju o ubojstvu Ćuruvije. Oni nikada nisu ni pričali slobodno, već su na to natjerani. Dok su u zatvoru, ne smiju to reći", rekla je odvjetnica Zora Dobričanin Nikodinović koja zastupa i Radonjića i Romića.
Vladimir Marinkov, odvjetnik Radomira Markovića, tražio je da se iskazi tri svjedoka izuzmu iz predmeta, jer su, kako on tvrdi, nezakonito dobiveni, dok je Kurakov odvjetnik Stevan Protić naveo kako je teza da je njegov klijent pucao u Ćuruviju izmišljotina i da Milorad Ulemek Legija ni u jednom iskazu tako nešto nije rekao.
Na raspravi u ponedjeljak Zora Dobričanin Nikodinović zatražila je ponovnu rekonstrukciju Ćuruvijinog ubojstva i čak predložila da se to učini na godišnjicu tog zločina, 11. travnja. Novinarima ispred suda u srijedu je rekla da ne postoji nijedan dokaz da su Romić i Kurak odgovorni za ubojstvo Slavka Ćuruvije.
Prva presuda za ubojstvo novinara
Sljedeći termin pred Apelacijskim sudom u ovom postupku bit će 28. ožujka. Apelacijski sud, koji je već jednom ukinuo prvostupanjsku presudu, ovog puta mora donijeti konačnu odluku i postojeću presudu potvrditi ili ju preinačiti.
Ako ju potvrdi, po 30 godina zatvora dobit će Milan Radonjić i Radomir Marković, koji je već osuđen na 40 godina zatvora zbog ubojstva nekadašnjeg predsjednika Srbije Ivana Stambolića i četvorice članova Srpskog pokreta obnove, kao i za pokušaj ubojstva Vuka Draškovića u Budvi 2000. godine. Ratko Romić i Miroslav Kurak će u tom slučaju biti osuđeni na po 20 godina zatvora.
Ako bude uvažena žalba tužitelja, sva četvorica bit će osuđeni na po 40 godina zatvora, a ako Apelacijsko sudsko vijeće prihvati navode obrane, bivši pripadnici DB-a bit će oslobođeni optužbi za ovaj zločin.
To će biti prva pravomoćna presuda u Srbiji za ubojstvo novinara, budući da ubojstva Milana Pantića 2001. i Dade Vujasinović 1994. godine do danas nisu dobila svoj sudski epilog.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu