Suzanina i Dženitina borba za pravdu
22. siječnja 2019
Oko stotinjak ljudi okupilo se ispred Bečke opere, prkoseći niskim temperaturama. Potječu iz raznih dijelova BiH, a prije svega iz Sarajeva i Banjaluke. Neki od njih su rođeni u Austriji. Podršku daju i pojedini sudionici iz Srbije. Ljudi različite starosne dobi dižu ruku sa stisnutom šakom, koja je postala simbol borbe za ubijene žrtve: Davida Dragičevića iz Banjaluke i Dženana Memića iz Sarajeva.
"Danas se navršilo 300 dana od Davidovog ubojstva. Još uvijek nema osumnjičenog", govori Dženita Memić u megafon i dodaje: "Prošlo je i tri godine kako je ubijen moj rođak Dženan Memić. No, nakon dvije i pol godine dobili smo barem presudu da nije bila automobilska nesreća, kako je policija najprije tvrdila, već ubojstvo."
Sudionici glasno i prkosno skandiraju: "Pravda! Pravda!" I Suzana Radanović opisuje svoju borbu za pronalazak ubojica njezinog sina. Objašnjava kako ga je policija najprije proglasila ovisnikom o drogi i da je tek nakon pritiska javnosti započela nova istraga, koja je nedvosmisleno rezultirala zaključkom da je David ubijen. Suzana djeluje umorno i iscrpljeno od borbe. "Svaki dan dobivam pozive i mailove od ljudi koji su prošli kroz slične stvari", kaže ona za Balkan Stories. "Već 300 dana nemam mogućnosti odmoriti se." Što ju tjera da ne posustaje u borbi? "Ubijen je moj sin, što mi drugo preostaje." Mnogi drugi u BiH su odavno odustali od borbe za pravdu za svoje ubijene kćeri, sinove, braću i sestre. Više se ničemu ne nadaju od države, čije se vlasti smatraju korumpiranim, čiji se politički organi nalaze u nacionalističkoj samoparalizi i koju svake godine napušta na desetke tisuća ljudi. U BiH je na desetke neriješenih slučajeva ubojstava.
Imam snage boriti se i zahvalna sam na tome
"Policija i vlasti ne žele ništa poduzeti", kaže nam jedan sudionik prosvjeda, inače vlasnik jednog poduzeća u Beču. "Državni odvjetnik dobije 70.000 eura od nekoga, za što može kupiti stan, i zauzvrat prekida istragu." Pitanje je u kojoj mjeri su točne ovakve tvrdnje. Ali da su one toliko raširene samo govori o nesposobnosti bosanskih vlasti - namjernoj ili ne - ali i o tome koliko je neskrivena korupcija političke garniture poljuljala povjerenje u državu. "Imam snage boriti se. Ne znam odakle mi, ali zahvalna sam na tome", kaže Suzana. Dodaje i kako dobro može razumjeti sve one koji su odustali od borbe. "Imate obitelji gdje je najprije dijete ubijeno, a onda je otac obolio od raka. Ti ljudi se ne mogu boriti", dodaje Davidova majka Suzana.
Moćnicima stati na žulj
Suzana pokušava borbu za Davida nekako uskladiti s poslom i obitelji koja živi u mjestu Wiener Neustadt pored Beča. Njezino oružje je prije svega internet. Dolje u Banjaluci je Suzanin bivši muž Davor glavna figura prosvjeda.
Otkako je protiv njega samovoljno izdan nalog za uhićenje, Davor je nestao. U jednoj video poruci članovima pokreta Pravda za Davida poručio je da je u strahu za svoj život. I to je simptomatično za Bosnu i Hercegovinu, prije svega za entitet Republiku Srpsku u kojem dominiraju Srbi.
Prosvjedni pokret s Davorom na čelu je stao na žulj moćnicima u RS-u. Poslušnici partije SNSD, koja ima većinu, drže sve konce u svojim rukama, kontroliraju policiju, a indirektno i većinu medija.
Pravda za Davida smatra SNSD i krugove oko njezinog osnivača, nacionalista Milorada Dodika, odgovornim za zataškavanje Davidovog ubojstva. Pretpostavljaju da ubojice treba tražiti u policiji. A policija je pod zapovjedništvom ministra unutarnjih poslova RS-a, koji je član SNSD-a.
Policija u Banjaluci pokušava razbiti pokret Pravda za Davida. Policiji Republike Srpske nije uspjelo pod kontrolu staviti ovaj pokret, koji stalno održava demonstracije u Banjaluci. Otkako je Davor nestao, nisu toliko brojni.
Davor je vođa
"Davor je vodeća figura prosvjeda", kaže Suzana. Trenutno, kada nije aktivan, ljudi su nesigurni i ne znaju što treba činiti. Ali, kada se pojavi, opet će na tisuće njih izaći na ulicu. "Nama u Bosni", dodaje Suzana, "je potreban vođa." Tome, što je nakon Davorovog nestanka i ona sama bila glavna figura demonstracija prije nego što se vratila u Austriju, Suzana umanjuje važnost. Možda se njezina iskrena, ali neopravdana, skromnost bazira na tome što misli da za govornicom nije tako snažna kao Davor. Ali ono što ima reći, ona kaže precizno i konkretno. Za velike emocionalne govore, i to se osjeća, nedostaje joj snaga. Pa ipak je ova mirna i tiha žena i sama postala velika figura u borbi protiv disfunkcionalnog bosanskog bića. Njoj je na prvom mjestu ubojstvo njezinog sina.
Ali, odavno nije samo riječ o ubojstvima Davida i Dženana. Činjenica da ubojice mladića do danas nisu pronađene, za desetke tisuća ljudi je simbol zakazivanja države.
"Ja sam iz Banjaluke i poznajem Davidove roditelje", kaže nam Ana, koja se pojavila na prosvjedu pred Bečkom operom. Ona je od početka dio pokreta Pravda za Davida, pomaže, kad ima vremena, u organizaciji i informiranju ljudi. Ne samo da je mnogim ljudima dolje u Bosni dosta svega, već se i njihovi članovi obitelji u dijaspori zalažu da barem nešto počne funkcionirati u Bosni.
Pokreti za pravdu razaraju nacionalistički konsenzus
Odavno je ova borba nadišla etničke podjele. Ne stoje pred Bečkom operom - rame uz rame - samo bosanska Srpkinja Suzana i Bošnjakinja Dženita. I u Bosni one marširaju skupa i nitko ne pita tko je koje nacionalnosti. Roditelji oba ubijena mladića podržavaju jedni druge. Korupcija i zakazivanje države nije ograničeno samo na jedan entitet.
Nikada od proglašenja države nijedan prosvjedni pokret u BiH nije bio tako velik i nikada se zajednički prosvjedi nisu održavali u oba dijela zemlje: Republici Srpskoj i Federaciji. I to u zemlji u kojoj se službeni predstavnici Bošnjaka, Srba i Hrvata svim snagama trude da paraliziraju jedni druge. U zemlji ne predstavljaju samo nacionalistički vladari u RS-u sebe kao jedine predstavnike Srba i njihove kulture u BiH, već to isto radi HDZ kada je u pitanju hrvatski i SDA kada je u pitanju bošnjački narod.
Pravda za Davida i Dženana ima potencijal razbiti nacionalistički konsenzus, po kojem je nakon rata BiH uređena. "Ali za to nam je potrebna pomoć EU-a i međunarodne zajednice", kaže Suzana i dodaje: "Možda bi predstavnici EU-a trebali otići na veći granični prijelaz i uvjeriti se kako svaki dan 100 do 400 ljudi napušta zemlju."
Onako kako su se povezali prosvjedni pokreti BiH i Srbije, sada se razmišlja kako se uvezati s bečkim organizatorima demonstracija. Uskoro bi moglo doći do zajedničkih prosvjeda. Pored toga se razmišlja o osnivanju udruženja, koje bi pomagalo žrtve korupcije u BiH. Jer, kako kaže Suzana: "Ne radi se samo o pravdi za Davida i Dženana. Radi se o pravdi za djecu svih nas!"