Sustav upozoravanja na opasnost tsunamija
4. siječnja 2005
Zemlje oko Tihog oceana uspostavile su na Havajima zajednièki sustav upozoravanja na tsunami. Osim toga postoje još nacionalni sustavi u Èileu, Japanu, Francuskoj Polineziji te Kanadi i SAD-u za zapadnu obalu sjevernoamerièkoga kontinenta.
Osnovu sustava za upozoravanje èini oko 150 seizmografa, ureðaja za registriranje potresa. Naèin funkcioniranja pojašnjava Vasily Titov s amerièkog Pacifièkog pomorskog laboratorija u Seatleu.
”Seizmološke postaje nadziru dogaðaju li se na morskom dnu potresi koji su jaèi od 7.0 stpunjeva na Richterovoj ljestvici. Jer, to je granièna jaèina za nastanak tsunamija. U tom sluèaju seizmološke postaje šalju signal da postoji opasnost tsunamija. Ali, one još ne znaju hoæe li doista do njega doæi. Zato se takoðer promatra dogaðaju li se promjene na razini mora. Ako se utvrdi promjena razine mora, šalje se upozorenje na opasnost tsunamija.”
Stvarno upozorenje se dakle šalje samo ako i jaèina potresa i promjena razine mora prelaze odreðene graniène vrijednosti. Od presudne je važnosti vrijeme od prvog potresa do dijagnoze opasnosti od tsunamija. A ono može iznositi i do sat vremena. Za podruèja bliža epicentru potresa zato èesto nije moguæe ništa poduzeti. Ali, podruèjima daljim od epicentra ostaje po nekoliko sati vremena za evakuaciju.
Potrebno je, meðutim, još puno toga istraživati u vezi s nastankom i širenjem divovskog vala i ugroženošæu pojedinih podruèja.
”Èak i najbolji kompjutor na svijetu treba izmeðu pola sata i jednog sata da izraèuna naèin širenja tsunamija i visinu valova za nekoliko mjesta. To vrijeme znanstvenici žele skratiti.”
Umjesto raèunanja znanstvenici posežu za simulacijom. U kompjutor se ubacuje mnoštvo podataka s unaprijed izraèunatim scenarijima nastanka nekog tsunamija. U sluèaju potresa kompjutor onda mora odabrati samo najslièniji scenarij za to mjesto i jaèinu potresa, èime se osjetno smanjuje vrijeme dijagnoze. Osim toga potrebno je još bolje povezati razlièite institucije. U Sjedinjenim Državama su struènjaci za zaštitu od katastrofa ukljuèeni u ekipe za razvijanje sustava upozoravanja. Na ugroženim podruèjima postoje sirene, postoje znakovi koji oznaèavaju ugrožena podruèja, u hotelima postoje upute za ponašanje u sluèaju tsunamija. A centri za upozoravanje i ustanove za zaštitu od katastrofa su u stalnom kontaktu, kako se ne bi dogodilo da struènjaci utvrde opasnost od tsunamija, ali upozorenje nemaju kome prenijeti.