Sumrak u simbolu njemačke industrije
20. srpnja 2018
Još početkom srpnja je ostavku dao predsjednik uprave koncerna ThyssenKrupp Heinrich Hiesinger, ali ovaj tjedan je kriza dobila novu dimenziju odlaskom i predsjednika nadzornog odbora, Urlicha Lehnera. Razlog ovisi o izvoru informacija: Lehner je za list Die Zeit priznao kako veliki dioničari vrše golemi pritisak na upravu koncerna, a komunikacija se ne ograničava samo na razgovore prilikom skupštine dioničara, nego „na žalost su tu i drugi putovi koji se djelomice mogu već nazvati psiho-terorom."
Najveći pojedinačni vlasnik koncerna ThyssenKrupp je Zaklada Krupp (pun naziv joj je Zaklada Alfreda Kruppa von Bohlen und Halbach) i posjeduje još oko 21% dionica. Na čelu zaklade je godinama bio patrijarh njemačkog čelika Berthold Beitz, izuzetna ličnost koja je, dok je još bio u operativnom vodstvu, ovaj koncern dovela do neslućenih vrhunaca. Ali on je preminuo, a na čelu zaklade je trenutno Ursula Gather. A ona, barem kad se pita sindikat ovog metalurškog koncerna, očito ne zna načina usprotiviti se zahtjevima drugih ulagača za većim profitom.
Golemi promet, sićušna dobit...
Ti najglasniji „drugi ulagači" koji i zbog te izjave o „psiho-teroru" sada Lehneru prijete tužbom su prije svega švedski dioničar Cevian koji posjeduje 15%. Makar posjeduje samo 3% dionica, zajednički sa Cevianom nastupa i američki hedge-fond Elliott milijardera Paula Singera koji je poznat da je i u drugim koncernima gdje je bio suvlasnik upravama znao život učiniti nemogućim. On doduše tvrdi kako „nikad nije tražio cijepanje koncerna", ali ne krije nezadovoljstvo zbog brojnih poteza dosadašnje uprave ThyssenKrupp, osobito kad je riječ o suradnji s indijskim koncernom Tata Steel kod proizvodnje čelika u Europi.
No i osnivač Ceviana Lars Förberg upozorava „da bi bili uspješni u budućnosti, poslovni partneri ThyssenKruppa se moraju fokusirati i biti i poslovno i poduzetnički uspješniji." Što to konkretno znači, tu ne treba mnogo mašte: prodati ili zatvoriti pogone koji ne donose dovoljnu dobit i usredotočiti se na ono što donosi zaradu. Jer ThyssenKrupp je zapravo tipičan njemački „div na staklenim nogama": on još uvijek zapošljava preko 150 tisuća djelatnika u svojim pogonima diljem svijeta i ostvaruje promet od oko 43 milijardi eura.
Usprkos tome, ovaj div je tek na 724. mjestu Forbesovog popisa najvećih Global 2000 jer kad je riječ o dobiti, ona se obzirom na promet može nazvati tek skromnom. A to onda nije privlačno burzama, tako da je vrijednost dionica ThyssenKruppa trenutno negdje oko 13 milijardi eura. Tu i burzovni stručnjaci misle kako je to smiješan iznos: više vrijedi samo sektor proizvodnje liftova koncerna ThyssenKrupp. Želje tih velikih dioničara su jasne: ako ne žele zatvoriti pogone i sektore koji ne donose dovoljno, tu je i druga opcija koja se pokazala tipična za međunarodne hedge fondove. A to znači „filetirati" koncern: iz njega izdvojiti najvrednije dijelove i prodati ih za odlične novce, a ostatak koncerna tako dovesti u položaj gdje je stečaj jedina opcija.
Ogorčena bitka
Prema medijskim izvješćima, dosadašnji predsjednici uprave i nadzornog odbora ThyssenKruppa su se uporno protivili nekakvom cjepkanju koncerna i ustrajali su u njegovoj cjelovitosti. Sada su oni otišli, ali još uvijek osnivač Ceviana Förberg traži da se i nasljednici na čelu ThyssenKruppa „moraju odreći neproporcionalno mnogo troškova i birokracije". No cijepanje koncerna kao što je ThyssenKrupp je i političko pitanje: oglasila se i čelnica zaklade Krupp, Ursula Gather koja je i ovog tjedna izjavila kako će i nova uprava trebati „odgovorno odnositi i po mogućnosti zadržati cjelovitost koncerna."
„Po mogućnosti" nipošto nije dovoljno njemačkim političarima: cijepanju se usprotivila i njemačka kancelarka Merkel koja je ovog petka izjavila kako ThyssenKrupp treba „ostati postavljen (na tržištu) što je šire moguće", političar socijaldemokrata Sigmar Gabriel traži da se i politika ne samo riječima mora staviti na stranu koncerna ThyssenKrupp, a javio se i biskup Rurskog područja Franz-Josef Overbeck koji upozorava kako bi cijepanje koncerna donio „previše gubitnika i samo nekoliko dobitnika" i kako je dosta sa tom „maksimalizacijom dobiti pod svaku cijenu".
Jedan koncern tih dimenzija ne može biti bez vodstva – tu se slažu baš svi, ali još se vodi bitka za položaje: predsjedavanje upravom je još po nalogu Lehnera preuzeo direktor financija Guido Kerkhoff, no vidjet će se hoće li on biti samo prijelazno rješenje. Predsjedništvo nadzornog odbora je ponuđeno i najvećem dioničaru, čelnici zaklade Krupp Ursuli Gather, ali je ona odbila taj položaj. Kandidat se još traži - za njegov izbor treba dvotrećinska većina dioničara, ali i predsjednik radničkog vijeća Wilhelm Segerath se sprema na rat, ako će biti potrebno. Jer po njemu, „cijepanje koncerna se ne smije dogoditi."