Sukob oko "Građana u pokretu"

Dvije komisije su godinama pokušavale pronaći idealno rješenje za spomenik njemačkom ujedinjenju i slobodi (u znak sjećanja na mirnu revoluciju ponovnog ujedinjenja 1989. godine) za kojeg je od početka bilo jasno da bi trebao stajati u samom središtu Berlina. Na natječaj se javilo sveukupno gotovo 800 umjetnika, arhitekata, dizajnera kao i raznih umjetničkih grupa. Na kraju je odluka žirija „pala“ na agenciju "Milla i partneri" iz Stuttgarta i na njihov prijedlog pod naslovom „Građani u pokretu". Riječ je o građevini, skulpturi, širokoj 55 metara i dubokoj 20 metara, izuzetno složenog karaktera koja po svemu podsjeća na neku vrstu ljuljačke. Zamišljeno je da svatko tko to želi „uđe u skulpturu, odnosno, zakorači na njezinu površinu, što bi onda, ovisno o tome na kojoj se strani nalazi više ljudi, ovaj spomenik nagnulo na jednu stranu…“

Spomenik sreće?

I upravo u tome je sada i nastao problem. Trenutno najuspješniji njemački arhitekt Meinhard von Gerkan je primjerice izjavio kako je ovaj nacrt „kontraproduktivan“ te da si on ovako nešto može eventualno zamisliti samo na kojekakvim sajmovima ili pučkim crkvenim proslavama (kirbajima). „Simbolika je u ovom slučaju izuzetno nerazumljiva: s jedne strane može se reći da se ljuljačka naginje u smjeru gdje se nalazi većina, no s druge strane bi to mogao biti i izraz toga da se i odluke donose samo na osnovu trenutnog raspoloženja ili mišljenja većine bez obzira da li ih je uopće potrebno donositi ili ne“, rekao je von Gerkan.

Za razliku od njega, državni ministar za kulturu i medije, Bernd Neumann je energičini zagovornik ovog spomenika. Iako je, kako je izjavio, svjestan problematike oko pitanja je li Njemačkoj uopće potreban još jedan spomenik ujedinjenju ili ne, prema njegovom mišljenju bi „Građani u pokretu“ prvenstveno trebali izražavati – sreću zbog tog događaja. „U osnovi postoje dva različita stava. Jedni kažu da nam nije potreban nikakav spomenik u tom smislu jer da su nam dovoljna Brandenburška vrata. Ja prihvaćam ovo mišljenje ali kao državni ministar mi je dužnost poštivati odluku njemačkog Bundestaga i pobrinuti se oko njezinog sprovođenja u djelo. Onima koji kažu da je ovaj spomenik „prenarodnjački“, mogu samo poručiti – Da, hvala Bogu da nismo odabrali neku klasičnu građevinu ili skulpturu koju bismo mogli promatrati samo izvana, već da ćemo dobiti nešto što nas poziva i čijim sastavnim dijelom i mi sami možemo postati“, rekao je Neumann.

On je naglasio kako je doista teško u jednoj demokraciji uopće donijeti odluku o postavljanju nekog povijesnog spomenika s političkim karakterom. Neumann je međutim istodobno podsjetio i na ranije rasprave oko, primjerice, spomenika holokaustu. „I oko njega smo godinama raspravljali a danas smo sretni da je ovdje“, rekao je ministar i dodao da su 10 milijuna eura, koliko bi trebali sveukupno stajati „Građani u pokretu“, u svakom slučaju dobro uložen novac jer da će on u Berlin zasigurno privući milijune posjetitelja. „Treba li nam išta više?“ zaključio je Bernd Neumann.

Autor: Werner Bloch / žt

Odg.ured: N. Kreizer