Sudbina Cipra ovisi o plinu

Cipar se nalazi ispred obale Turske, Sirije, Izraela i Egipta i do sada je prvenstveno bio destinacija za odmor Izraelaca, Libanonaca, a u posljednjih deset godina i sve više Rusa. Otok koji slovi i kao porezna oaza poznat je i po geostrateškoj borbi za premoć. Sada se mnogo toga vrti oko plinskih polja, otkrivenih u proteklih 14 godina. Posljednje je pronađeno 2022. godine. To mnoge Ciprane navodi da sanjaju o novoj ulozi na Bliskom istoku.

Za stručnjaka za Bliski istok Cosmea Ojedu s madridskog sveučilišta San Pablo CEU, eksploatacija plina bi također mogla biti šansa za mir na Bliskom istoku – ali i za rješavanje sukoba između Grka i Turske oko Cipra.

"Plinska polja imaju potencijal za ogroman napredak i prosperitet svih strana. Jer, nijedna od zemalja ne može sama realizirati projekt plinovoda, koji će sada prisiliti dosadašnje protivnike na suradnju", kaže Ojeda.

Koliko su i dalje različiti stavovi govori i činjenica da se Turska trenutno u ratu na Bliskom istoku pozicionira protiv Izraela, dok Cipar jasno brani interese Izraelaca.

Trenutno nema projekata za gradnju plinovoda?

Događaji između Njemačke i Rusije oko plinovoda Sjeverni tok dodatno su odvratili investitore, smatra Izraelac Elai Rettig, šef energetskog odjela u Begin-Sadat centru za strateške studije (BESA). „Međutim, rezerve plina na dnu mora na Bliskom istoku mogle bi značajno smanjiti važnost drugih dobavljača plina i ovisnost od zemalja poput Katara", ističe Rettig.

On smatra da Katar, poput Turske, Rusije i Irana, ima jasan interes za nastavak sadašnjeg sukoba s Hamasom iz više razloga. Bliski istok je ove godine bio na rubu povijesnog događaja: "Postojao je neobjavljeni, preliminarni sporazum između Izraela i vlade Pojasa Gaze o zajedničkom korištenju, financiranju i eksploataciji plinskog polja Gaza Marine Coworking. To je moglo promijeniti puno stvari u odnosima između Izraela i Palestinaca, a time i u cijeloj regiji." Ali planovi su zamrznuti zbog Hamasovog terorističkog napada na Izrael.

Prije LNG na Cipru nego plinovod do Grčke

Cipar je od 1974. godine podijeljen na dva dijela. Veći južni dio je neovisna država Republika Cipar koja je članica EU-a, dok je sjeverni turski dio otoka tzv. Turska Republika Sjeverni Cipar. Nju je međunarodno priznala samo Turska. Postoje i teritorijalni sukobi oko granica na moru. U proteklih deset godina postignut je niz sporazuma između Izraela i Libanona, Izraela i Turske, te između Cipra i Grčke, koji su trebali regulirati proizvodnju i prodaju plina. „Međutim, nikada nije bilo obvezujućih ugovora", kaže Rettig.

Njemački kancelar Olaf Scholz, koji se u svibnju sastao s novim ciparskim predsjednikom Nikosom Christodoulidisom, također je zainteresiran da ta zemlja, koja je dio Europske unije, ubuduće prodaje plin Europi. Tvrtke kao što su Chevron, Total Energies i Eni neki su od igrača, zainteresiranih za eksploataciju plina u istočnom Mediteranu i već su uključeni u ove planove na različite načine.

No budući da je izvoz ukapljenog zemnog plina, za razliku od plinovoda, lakše realizirati u kratkom roku, vlada u Nikoziji želi izgraditi LNG terminal i to što je prije moguće.

Jer, pregovori oko eksploatacije plina iz morskih dubina se moraju voditi ne samo sa Ciprom, već i s Turskom. Od 1974. godine Ankara polaže pravo na ciparske resurse na dnu mora. Međutim, za vladu Republike Cipar plin je prilika da postane gospodarski neovisnija o Rusima, koji su joj pomogli raznim investicijama i kreditima nakon financijske i državne krize 2013. godine. I ruska vlada je tada bila zainteresirana za plin sa Cipra, ali je potom odustala od planirane eksploatacije.

Smanjite ovisnost o Rusiji i Kataru

Ciparski znanstvenik Kyriakos Kokkinos je prije izbijanja rata s Hamasom polagao sve nade u gospodarsko približavanje Izraelu, kako bi se smanjila ovisnost o Rusima. On sam je bio "Chief Scientist" u prethodnoj ciparskoj vladi i pojašnjava: "Ovo je funkcija koju su stvorili Izraelci i koju smo mi od njih preuzeli jer želimo biti međunarodno tehnološko i znanstveno središte poput njih." On dodaje kako bi plin mogao biti most i poveznica ka većoj gospodarskoj suradnji.

Izraelski stručnjak za energetiku Rettig smatra da se po tom pitanju, čak i nakon Hamasovog masakra 7. listopada, malo toga promijenilo. Pitanje je samo kako realizirati suradnju.

Zapravo je eksploatacija trebala početi još 2018. godine. Početni plan izradio je Noble, neovisni operater kojeg je američka energetska kompanija Chevron preuzela (kupila) u listopadu 2020. Libanon je prošle godine postigao povijesni sporazum s Izraelom o podjeli plinskog polja ispred njegove obale. Trenutni sukob s Hamasom također bi mogao pokvariti i ove planove. „To je sada predmet cjenkanja, taktiziranja i pregovora između različitih sila", kaže geostrateg Cosme Ojeda: „Potrebno je puno strpljenja."

Međutim, nadu daje ciparska kompanija DEH Quantum Energy koja radi na povezivanju električne mreže s Europom. Rettig smatra da je ovaj projekt u sadašnjoj situaciji lakše realizirati nego plinovod. Veza za strujne vodove, nazvana EuroAsia Interconnector Project, bila bi najduža na svijetu. No plan interkonektora od 2.000 megavata postavljenog na dnu mora ne uključuje Tursku: "Ali s tim bi tamošnja vlada vjerojatno imala manje problema nego s plinovodom od Cipra do Grčke", smatra Rettig. Osim što je unosan posao, plin jest i ostaje političko sredstvo pritiska.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu