180509 Demjanjuk NS-Verbrechen
30. studenoga 2009
Navodni zločinac nacionalsocijalizma John Demjanjuk nalazi se u njemačkom istražnom pritvoru u zatvoru Stadelheim kod Münchena. Nakon dugog i mukotrpnog pravnog navlačenja SAD je napokon 89-godišnjeg Demjanjuka izručio Njemačkoj. I dok njegovi odvjetnici uporno traže obustavu procesa, Vrhovni pokrajinski sud u Münchenu odbija taj zahtjev. Državno odvjetništvo naime optužuje navodnog nadzornika koncentracijskog logora Sobibor da je sudjelovao u ubojstvu 29.000 židova.
Demjanjuk, koji je rodom iz Ukrajine, navodno je pripadao posebnoj skupini koja je djelovala u službi SS-a (Schutzstaffel, prevedeno Zaštitni odredi) - tzv. Trawnikis (dobrovoljci koji su služili nacionalsocijalističkom režimu).
I oni su na početku htjeli samo preživjeti, no onda...
Estonci, Letonci, Poljaci, Rusi, a posebno Ukrajinci djelovali su u nacističkoj službi. Oko 5.000 muškaraca SS je rekrutirao u zarobljeničkim logorima, prvotno samo kao nadzornike. Pripadnici Crvene armije, koji su živjeli u neljudskim uvjetima u logorima iza istočne fronte, u tom su vidjeli mogućnost da izbjegnu smrt. Povjesničarka Angelika Benz bavila se ukrajinskim pomoćnim snagama SS-a: "Od 5,5 milijuna sovjetskih ratnih zarobljenika njih 3,7 milijuna umrlo je u zarobljeništvu. Cilj Nijemaca je i bio sovjetske zarobljenike izgladnjivati do smrti. Tako da se na početku radilo o preživljavanju."
Mladi pripadnici Crvene armije, koji su imali 19 ili 20 godina, poslani su prvo u logor Trawniki u Poljskoj, gdje su dobili najnužniju izobrazbu. Trawinikis, kako su ih zvali, učili su njemački zapovjedni jezik, rukovođenje njemačkim oružjem i njemačke narodne pjesme. Zatim bi dobili službene iskaznice, uniforme i karabinke. Najkasnije kada bi stigli do nekog naređenog odredišta, shvatili bi da neće samo nadzirati. Wolfgang Benz, voditelj centra za istraživanje antisemitizma u Berlinu, kaže: "Koristilo ih se kao pomoćnike pri nadzoru geta, koncentracijskih logora i u najgorem slučaju u akcijama uništavanja, odnosno logorskih ubijanja židova."
U slučaju bijega ipak nisu bili ubijeni
No nisu svi Trawnikis ostali u pomoćnoj službi SS-a. Američki povjesničar Peter Black smatra da je jedna trećina njih pobjegla - zbog straha od disciplinskih kazni, nedostatka vjere u njemačku pobjedu, osobnih razloga poput ljubavne veze s lokalnim ženama ili iz moralnih razloga. Onaj kojeg su uhvatili pri bijegu nije znao koja ga kazna čeka, kaže Angelika Benz: "Neki su vraćeni u Trawniki nakon čega su dobili nove zadatke. Znam jedan slučaj u kojem su dvojica ubijena jer nisu htjeli izvršiti nove zadatke, no prije nego što su ih ubili morali su obući židovska zatvorska odijela. Ubili su ih pred njihovim kolegama."
Svatko jednom mora odgovarati za svoja djela
Svatko jednom mora odgovarati za svoja djela
Židovi koji su preživjeli koncentracijske logore u Trebliki, Sobiboru i Belzecu svjedočili su kako su se prema njima u Trawnikiju samo u iznimnim slučajevima normalno odnosili. Obzirnost, kaže Wolfgang Benz, bila je iznimka: "Postoje mnoga svjedočenja preživjelih osoba u kojima se ovi Ukrajinci ili Trawnikisi opisuju veoma užasnim, lošim, sadističkim i antisemitiskim osobama. Mora se uzeti u obzir da su te žrtve bile u doticaju upravo s njima, a ne s njihovim nadređenima."
Nakon 1945. oko 1.000 Trawnikisa osuđeno je pred sovjetskim sudovima i vojnim tribunalima, a neki čak i na smrt. Doduše, svaki pripadnik Crvene armije koji je dospio u njemačko zarobljeništvo morao je računati s time da će u Sovjetskoj uniji biti kažnjen. Na zapadu je samo mali broj njih osuđen.
Kako se brane bivši Trawinikis?
Erich Lachmann, voditelj nadzorne jedinice u Trawnikiju koji je optužen za sudioništvo u masovnom ubijanju najmanje 150.000 osoba u logoru Sobibor, oslobođen je 1966. zbog tzv. nužne situacije tj. uložio je žalbu, jer se pozvao na to da je u slučaju odbijanja naredbe prijetila opasnost po njegov život. Proces protiv njemačkog zapovjednika Karla Streibela i petorice satnika logora Trawniki završio je 1976. skandaloznom oslobađajućom odlukom.
"Na primjeru Trawniki vidljiva je perverzija njemačkog sustava. Imamo 'radne židove' koji upravljaju logorima, iza toga stoje sovjetski zarobljenici, a iza toga tek onda stoje Nijemci koji na kraju mogu podignuti ruke i reći: mi nemamo okrvavljene ruke", naglašava Angelika Benz.
Autor: Otto Langels / M. Ljubičić
Odg. ur.: Snježana Kobešćak