Studirati u Splitu da, ali živjeti u njemu...

Donedavno je studiranje u inozemstvu za hrvatske studente bila privilegija rijetkih, no zahvaljujući  novim programima suradnje s fakultetima u inozemstvu, postalo je dostupno svima. No da su i hrvatski fakulteti u ovom slučaju Splitski medicinski fakultet sve popularniji među stranim studentima, potvrđuje i činjenica kako osim redovne inozemne razmijene, od ove godine na splitskom Medicinskom fakultetu studira 25 studenata iz Njemačke koji su posebnim sporazumom između Regiomed klinika i Medicinskog fakulteta započeli novi program studiranja, na zadovoljstvo mnogih.

"Split ima toliko prednosti"

Dvadesetogodišnju Franzisku iz Coburga, već smo upoznali na samom početku akademske godine. Ovoga puta su susrećemo s njom ispred fakulteta. "Društvo je već na Rivi i čeka nas", kaže Franziska koja će nam zajedno s ostalim kolegicama s fakulteta ispričati dojmove iz svoje nove sredine. "Ja doista i dalje imam samo riječi hvale, nikad nisam mislila da ću se tako ugodno osjećati negdje daleko od doma, pogotovo da ću u Splitu, koji je uvijek bio samo asocijacija za odmor, studirati medicinu", priča nam. No fakultetske obveze i tempo učenja zaista su zahtjevni pa žali što ne može više uživati u svim blagodatima Splita. "Sunce mi je glavni motivator, već sada se brinem da ću se naviknuti na ovakvu klimu pa da će mi povratak u Njemačku teško pasti", kroz smijeh objašnjava Franziska. Stižemo do Rive gdje nas čeka ostatak društva. Tema razgovora bila je odmah anatomija. Ispit koji predstoji. "Bez obzira što smo znali što znači medicina i da nas očekuje mnogo truda, moramo priznati da je program poprilično zahtjevan i da smo stalno u učenju", nastavlja Laura objašnjavajući kako ovakva skupna druženja i nisu tako česta. No ipak, ono malo slobodnog vremena najviše vole provesti na Marjanu, dodaje Veronique. Tamo joj se kaže sve sviđa; šetnje, vožnja biciklom, penjanje. "Split ima toliko prednosti, nakon napornog učenja, tako se brzo spustimo na plažu i prošetamo, to je jednostavno nešto neprocjenjivo" nastavlja Veronique.

Jezična barijera

No iako su svi odmah imali pozitivan utisak o Splitu i Hrvatskoj, ipak infrastruktura nekih dijelova grada neugodno ih je iznenadila. Charlotte i Finja su, na primjer, na svojoj koži osjetile negativne strane zime u Splitu. Iako je ova zima bila jedna od rijetko hladnih u posljednjih 60-ak godina, one su bile "sretnice" koje su ostale bez vode zbog smrznutih cijevi, a ni grijanje nije baš radilo kako treba. Nadaju se da se takve stvari neće više događati i da će ostatak njihovog boravka u Splitu proteći bez problema. Ljudi su jako susretljivi i ljubazni i to je zaista najbitnije, slažu se cure, no ipak koliko god im Split u ovom trenutku izgleda zanimljiv, za njih je samo prolazna postaja. Program studiranja traje samo tri godine, a potom se vraćaju u Njemačku. "Bit će nam jako teško otići, ali na žalost nemamo izbora, jezična barijera nam je presudna", objašnjava nam Laura. Iako ona pohađa tečaj hrvatskog jezika, za ostanak u Splitu bi se teško odlučila. "Hrvatski možda i nije tako težak koliko je različit od ostalih jezika koje sam učila, no najveći problem je da ga nemam vremena primijeniti u praksi", kaže Laura. Nastava je koncipirana u grupama koje se sastoje samo od studenata iz programa, tako da nastavu prate na engleskom, a međusobno pričaju njemački. Želja im je svakako da se više susreću s domaćim studentima, no zbog opsežnosti programa to jednostavno nije moguće. Jedino čega se ponekad malo zažele su njemački specijaliteti poput kobasica i pereca, no pored svih restorana koji se u jednom turističkom gradu nude, i na to zaborave. Iako im fakultetske obaveze ne ostavljaju previše vremena, nadaju se da će uspjeti obići što više dalmatinske obale. Rodbina i prijatelji im redovito stižu u posjete i uživaju u blagodatima klime. "Mi smo prva generacija njemačkih studenata u Splitu, ali sigurno ne i posljednja koja će biti najbolji ambasador ovog grada ne samo što se kvalitete življenja tiče, nego i kvalitetne naobrazbe. I ako ne ostanemo tu, uvijek ćemo se rado vraćati, barem na odmor, ali i dijelom uvijek osjećati kao doma", zaključuje Franziska.