Strankama 59 milijuna kuna

Prema Zakonu o financiranju političkih stranaka, nezavisnih lista i kandidata, svaka stranka iz državne blagajne dobiva sredstva razmjerno broju zastupnika pri konstituiranju Sabora, dok stranke što u svojim saborskim klupama imaju žene za svaku od njih dobiju 10 posto iznosa više nego što je predviđeno za njihove muške kolege. Po toj je formuli za rad stranaka u 2011. godini podijeljeno gotovo 59 milijuna kuna.

Političke stranke za izbore mogu potrošiti najviše 15 milijuna kuna, predsjednički kandidati do osam milijuna, a gradonačelnici 500 tisuća kuna. Donacije građana ograničavaju se na 30 tisuća, a tvrtki na 200 tisuća kuna. To je suština zakonskih izmjena što bi uskoro trebale biti prihvaćene. No, brojne afere pokazuju kako treba razmisliti o potpunom ukidanju anonimnih donacija i, smatraju eksperti, javnoj objavi svih financijskih podataka vezanih za kampanje. „Ključno što trebamo napraviti u Hrvatskoj je da se pokuša ići u jednom pravcu stvaranja nekakve regulativne agencije za političke financije.“, predložio je profesor Zdravko Petak sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti na tribini što ju je organizirao Transparency Internationala Hrvatske.

DIP nema kapaciteta

U raspravi je pozdravljeno definiranje pravila financiranja iz javnih izvora i privatnih donacija, no upozoreno je kako 500 tisuća kuna za financiranje kampanje za zagrebačkoga gradonačelnika ili 1,5 milijuna kuna za EU parlament možda premali iznosi. Ograničenja trebaju biti realna i ne smiju stimulirati netransparentnost, mišljenje je i stručnjaka i političkih stranaka. Glavno je pitanje, međutim, tko će nadzirati financiranje kampanje jer DIP, Državno izborno povjerenstvo ne krije kako oni nisu dovoljno ekipirani za taj posao. Uz to, nije dovoljno razrađen sustav kazni za prekršitelje, pa se čulo kako valja razmisliti da svi koji ne poštuju pravila trebaju ostati i bez novca i bez prava za daljnje obnašanje javne dužnosti.

Europska iskustva

Od 33 europske zemlje samo četiri nemaju zakon o financiranju političkih stranaka i izbornih kampanja, među kojima su Švedska i Švicarska, gdje stranke same podastiru ta izvješća, naglasio je profesor Petak. Kako u Hrvatskoj još nije zaživjela takva politička kultura, ni stroži uvjeti financiranja i njegove kontrole neće dati rezultata bez stroge financijske discipline, pa će afere poput Fimi medie, crnih torbi s novcem izvlačenim iz javnih poduzeća opet postati hrvatska realnost. „Strašno je što se to događa jednoj od najvećih stranaka, koja je već godinama na vlasti. No bilo koja stranka mora jasno reći otkud i od koga dobiva novac te na što ga troši. To je važno zbog povjerenja građana, ali i zato jer pokazuje na koji način se ponašaju i kako će vladati.“, ističe zamjenik direktorice nevladine udruge GONG, Građani organizirano nadgledaju glasovanje, Dragan Zelić. Iz Državnog izbornog povjerenstva podsjećaju kako su oni često upozoravali na razne nelogičnosti vezane uz izborne zakone, pogotovo u smislu financiranja kampanja.

Na to da se podrijetlo novca treba dokazati, višekratno je isticala i predstojnica Katedre za kazneno procesno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu Zlata Đurđević. „Jasno je da velike svote novca izazivaju sumnju zbog čega i postoji Ured za sprečavanje pranja novca.“, smatra profesorica Đurđević i naglašava kako se dobro zna što je u tom slučaju posao Državnog odvjetništva i USKOK-a. Uz to, i Državna revizija te Porezna uprava Ministarstva financija dužni su podnijeti zahtjeve za pokretanje prekršajnih postupaka pred nadležnim sudovima ako utvrde nepravilnosti, no takvih postupaka dosad nije bilo. Baš kao ni potpuno javnim financijama političkih stranaka.

Pred Hrvatskom je zatvaranje 23. pregovaračkog poglavlja, a jedan od ključnih zakona u tom setu jest upravo Zakon o financiranju političkih stranaka i kampanja, pri čemu je jedno od najvažnijih pitanja ono vezano uz nadzor i kontrolu stranačkih financija.

Autorica: Gordana Simonović

Odg.ured: Željka Telišman