Stranci odmaraju u Dalmatinskoj zagori

Četvrti je mjesec i pripreme za turističku sezonu u punom su jeku. Lijepo i sunčano vrijeme motiviralo je mnoge za obavljanje završnih radova na okućnicama i vrtovima. I u Dalmatinskoj zagori primjećuju se velike promjene. Gdje su nekoć rasli drača i korov, sada niču bazeni, a stare obiteljske kuće i djedovina polako se obnavljaju.

More više nije najvažnije

Za turističku predsezonu priprema se i Denis Kalajžić. Njegovi prvi ovosezonski gosti biti će veterani NK Mannheima, koji su umjesto hotela radije izabrali kuću za odmor na osami. Iako je Denis vlasnik objekta na obali, ipak se odlučio okrenuti novom vidu turizma u kojem je prepoznao veliki potencijal, što se za sada pokazao i vrlo uspješnim. „Kada sam obnavljao svoju obiteljsku kuću u selu Žeževica nedaleko od Šestanovca, mnogi su me gledali s podsmjehom. Sada, tri godine kasnije, kada je cijeli projekt zaživio, kažu lako je tebi", sa smiješkom nam u razgovoru za DW objašnjava Denis. Ipak mnogo truda uloženo je u renoviranje objekta koji je stranim gostima postao zanimljiviji od bilo kakve lokacije na moru. „ Ja radim na plaži svaki dan u sezoni i najbolje mogu razumjeti zašto se neki odluče upravo na ovaj vid odmora. Mir, tišina i privatnost tri su najvažnije stvari zbog kojih gosti odabiru odmor u Dalmatinskoj zagori," kaže Denis.

A osim mira i privatnosti na raspolaganju je cijela okućnica s maslinikom, voćnjakom, vinogradom, te vrtom sa sezonskim povrćem. Bazen je također postao neizostavni dio svake ponude. Kako bi pružili što kvalitetniju i potpuniju uslugu u sklopu kuće nalaze se i teretana, dječje igralište, te razni drugi sadržaji za dječju razonodu. „Trendovi se mijenjaju, dolaskom autoceste sve se oživjelo. Gosti unajme ovdje kuću kao svoju bazu, odmaraju se, te odavde odlaze na izlete u željena mjesta: na primjer; jedan dan do Dubrovnika, drugi do Međugorja, treći do Šibenika i tako dalje. Blizina autoceste omogućila im je da sve dosegnu u roku od dva sata", pojašnjava nam kako to uglavnom izgleda. Njegovim gostima more nije prioritet. Iako je nadohvat ruke, često se dogodi da tijekom svog boravka odu samo jednom ili dvaput na kupanje, a vrijeme više provedu u prirodi na nekoj od brojnih novih biciklističkih staza u blizini. 

Dobra povezanost

Ista je priča i u obližnjem Zagvozdu. Iako je zagvoški krš i kamenjar bio poznat samo po siromaštvu i iseljivanju, i to se mjesto budi. Dočekali su autocestu, a i tunel kroz Biokovo, pa im je Makarska rivijera nadomak ruke. Duga uska vijugava cesta vodi do imanja Ivana Stapića. Tamo se u kršu na osami nalazi njegova Villa Biokovo. Ivan se iznajmljivanjem bavi tri godine. Kuću koju je radio za sebe i svoje umirovljeničke dane, no na kraju ju je odlučio pretvoriti u kuću za odmor. Ono što ga posebno razlikuje od ostalih iznajmljivača je to što se njegovo imanje prostire na 30 tisuća četvornih metara, sa zaista mnogo dodatnog sadržaja. Vlastita šuma i domaće životinje, sportski tereni, igrališta, sve je to razlog zašto mnogi odabiru upravo njegovu vilu.

Blizina Parka prirode Biokovo, šume, mir i privatnost ponovno su razlozi koji potvrđuju da i Zagora ima svoje prednosti. „Neki gosti vole svoj mir i ne žele da ih se smeta, a neki se rado druže uz domaće specijalitete, tako da stojimo uvijek na raspolaganju svima po željama", kaže nam Ivan ističući kako i gostoprimstvo i individualan pristup svakome igraju važnu ulogu među sve većom konkurencijom. Kod njega, kaže, dolaze uglavnom Skandinavci i Nijemci kojima su najvažniji priroda, sadržaji za djecu i mogućnosti koje pruža mirna okolina.

Nijemcima Dalmatinska zagora najdraža

Nijemci su vodeći gosti i u drugim dijelovima Imotske krajine koja, sudeći prema statistikama, doživljava pravi procvat. Statistike turističke zajednice grada Imotskog govore u prilog spomenutom trendu kuća za odmor i otkrivanja novih destinacija. Prema podatcima informacijskog sustava za iznajmljivače e-visitor, u Imotskoj krajini tijekom 2016. godine ostvareno je 47.036 noćenja. To je porast od 150% u odnosu na rekordnu 2015. Usporedbe radi, 2007. sam Imotski je imao samo dva smještajna objekta i to u samome gradu, a 2016. ta brojka se popela na 122. U ovoj 2017. očekuje se, kako kaže Luka Kolovrat iz TZG Imotskog, od 140 do 150 objekata i oko 70 tisuća noćenja.

Osim bolje povezanosti autocestama, razlog  za ovakav porast su prirodna, kulturna, gastronomska i povijesna atraktivnost područja. Dolazak i razvoj turizama doprinio je i razvoju vinarstva, pa su za turiste napravljene i vinske ceste. Stoga provjereni recept Imotskog kraja polako, ali sigurno slijedi i sinjski kraj. Grad Sinj i općine koje gravitiraju Gradu također bilježe trend otvaranja novih kuća za odmor. Prema podatcima njihove Turističke zajednice, na području grada Sinja, općina Dicmo, Hrvace i Otok, tijekom 2016. godine u 36 smještajnih objekata boravilo je 11.180 gostiju, koji su ostvarili 26.861 noćenje. Iako situacija nije još ni približno jednaka kao u Imotskom kraju, i Sinjani se u budućnosti nadaju sličnom scenariju.