Strah od IS-a u izbjegličkim kampovima
5. studenoga 2018
"Ako Afganistanci saznaju da sam Jezid, živog će me spaliti. U njihovim očima mi nismo ljudi." Kheiri Zabri (37) zabrinuto baca pogled na prozor, nakon što vjetar pomiče zavjese na njegovoj kamp-kućici. Sa svojom suprugom Zairan i tri mlade kćeri on živi u izbjegličkom kampu u Malakasi, u blizini Atene.
Izbjeglički kamp je pun. Mnogi od izbjeglica potječu iz Afganistana i Sirije. Novopridošli žive najprije u šatorima, dok se za njih ne pronađe bolji smještaj.
Prošlog mjeseca je jedne noći ispred Zabrijeve kamp-kućice izbila svađa, u kojoj je sudjelovalo oko stotinu Sirijaca i Afganistanaca. Tom prilikom je ubijen jedan 31-godišnji Sirijac dok je osam osoba ozlijeđeno. Grčka policija je uhitila više izbjeglica.
Zabri je za DW izjavio da tijekom svađe nije reagirala ni policija čiji su službenici stacionirani izvan izbjegličkog kampa, niti vojska, čija je baza odmah pored kampa. On i njegova obitelj su svo vrijeme bili u strahu, isto kao i još tri jezidske obitelji koje se nalaze u ovom kampu. Svi oni su pripadnici vjerske manjine, koju je u Iraku progonio IS.
Pored obitelji u izbjegličkom kampu Malakasa smještene se veće skupine muškaraca. "U tri sata ujutro oni igraju nogomet. Mi se ne smijemo požaliti. Kada su naši susjedi to uradili, bili su napadnuti", kaže Zabri.
Borili se protiv ISIL-a
Ali ovdje se radi o nečemu puno ozbiljnijem od puke tiranije dijela izbjeglica koji plaše stanovnike kampa. Zabri se nije bojao kada je IS 3. kolovoza 2014. napao njegovo selo. Bilo je to jedno od dva jezidska sela, u kojima su se muškarci suprotstavili islamistima. Stanovnici sela su pružali otpor dok im nije ponestalo streljiva. 40 njih je poginulo, dvojica iz Zabrijeve obitelji. A u Mosulu su odsjekli glavu jednom njegovom rođaku.
Zabri je s obitelji uspio pobjeći u dio Iraka pod kontrolom Kurda. Brzo je napustio kurdski teritorij jer nije vjerovao Kurdima da će štititi Jezide. Malo prije nego što je IS 2014. ušao u provinciju Sindžar, kurdske trupe su se povukle.
Iako je sedam članova njegove obitelji poginulo 2015. godine prilikom pokušaja da se preko Egejskog mora iz Turske prebace u Grčku, Zabri je prošle godine svladao svoj strah i ušao sa suprugom i djecom u jedan čamac. "Mislili smo da je bolje umrijeti nego živjeti u nesigurnosti i strahu za život."
On nije mogao ni pomisliti da će ovdje naići na napadače i mučitelje.
"Mnogi ljudi ovdje bili su pripadnici IS-a od kojeg smo mi pobjegli", objašnjava 29-godišnji Husein Khidher i tvrdi: "Napadač koji je u izbjegličkom kampu Malakasa ubio jednog izbjeglicu bio je pripadnik IS-a."
"Oni nas Jezide nazivaju ćafirima - bezbožnicima", kaže njegova supruga Ilhan. U minijaturnoj kuhinjici ona priprema ručak od mesa i riže. Spominje jednu ženu iz Sirije koja ju je upozorila na opasnost. Ta žena je pobjegla iz grada Deir El-Zour, koji je bio pod kontrolom IS-a. "Upozorila me je da u javnosti ne govorim loše o IS-u, jer ovdje ima puno pripadnika tzv. Islamske države."
Islamisti potiču strah
Njezin suprug se prisjeća razgovora u kampu Moria na Lezbosu, koji su vođeni u redu za jelo. Tamo su oni proveli prva dva mjeseca nakon dolaska u Grčku. Za vrijeme Ramazana su radikalni muslimani pokušali kazniti one koji nisu postili. To je navelo mnoge Kurde i Jezide da napuste ovo izbjegličko naselje. Neki od njih su došli u Malakasu.
Khidher govori arapski i farsi. On je čuo kako Arapi i Afganistanci druge nazivaju bezbožnicima. "Oni su čak i za Grčku i druge europske zemlje rekli da su domovine bezbožnika. Što onda traže ovdje? Oni su ovdje jer su kriminalci i jer su vlasti u njihovim zemljama u potrazi za njima", tvrdi ovaj 29-godišnjak.
IS u grčkom izbjegličkom kampu
Ayad Khidher Khano (27) došao je prije godinu dana u izbjeglički kamp Malakasu. On je bio "šef kuhinje" u izbjegličkom kampu na otoku Lezbosu. "Situacija tamo je ista kao u Sindžaru", kaže on za DW. "IS, koji smo imali u Iraku, je sada ovdje. Mogu vam sad pokazati čovjeka koji je u Faludži postavljao bombe." Faludža je bila prvi grad koji su u Iraku zauzeli pripadnici IS-a 2014. godine.
Ayad kaže da su pripadnici IS-a u Sindžaru ubili 27 pripadnika njegove šire obitelji. Sjećanje na krvoproliće 2014. je još uvijek svježe. "Oni su koristili noževe, kako bi uštedjeli streljivo."
Poziv na molitvu od strane mujezina snažno odzvanja iz jednog šatora, koji se koristi kao džamija. "Ponosan sam što sam Jezid. Ali ovdje stalno moram govoriti da sam Kurd", priznaje Khano. Druge obitelji rade to isto. Samo kad razgovaraju s prevoditeljem, kojem vjeruju, kažu svoj pravi identitet.
No njegov susjed Sirijac iz Deir El-Zoura ga je prepoznao po crveno-bijelom koncu oko ruke, što je jezidski običaj. "Ispričao mi je da su naše jezidske žene pod njihovom kontrolom u Siriji i da njegov brat drži u kući jednu Jezidkinju kao ropkinju."
Više od 6.000 jezidskih muškaraca ubili su pripadnici IS-a. Isto tako je više od 6.000 jezidskih žena i djece oteto i pretvoreno u roblje ili prisiljeno da se bori za IS. Samo polovica njih je uspjela pobjeći.
Vlasti ignoriraju prijetnju
Khano kaže da se zbog ove prijetnje i iz straha za svoju obitelj obratio humanitarnim organizacijama i grčkom Ministarstvu za migracije. "Ali nikoga nije briga. Samo nam kažu: 'Ne možemo za vas ništa učiniti'".
Po riječima Caroline Nikolaidou, glasnogovornice međunarodne Organizacije za migracije u Ateni, grčke vlasti odlučuju o smještaju izbjeglica. Ona međutim pretpostavlja da su jezidske obitelji, koje su se predstavile kao kurdske, izazvale zabunu.
Kako bi smirili situaciju u logoru Malakasa, ministarstvo je odlučilo napraviti premještaj izbjeglica određene nacionalnosti. Nije međutim jasno jesu li među njima Jezidi.
Grčke vlasti ispituju optužbe
Grčke vlasti ispituju optužbe po kojima su u neredima u kampu Malakasa sudjelovali radikalni islamisti koji su povezani s IS-om. Nisu međutim pronađeni konkretni dokazi.
Na Lezbosu je grčka policija podijelila online stranicu eKathimerini.com, koja pripada atenskim novinama Kathimerini. Tu je stajala i ova rečenica: "Od početka godine uhićeno je 498 stranih državljana zbog različitih nedjela i zločina. Nijednom se nije mogla uvjerljivo dokazati povezanost s islamskim terorizmom."
S obzirom na prijetnju IS-a, jezidski aktivisti za ljudska prava su pokušali Jezide premjestiti iz grčkih izbjegličkih kampova. Europski parlamentarci su pomogli da se organizira prebacivanje 700 Jezida u Portugal.
Međutim taj aranžman i pregovori su propali, jer su grčke vlasti i vlasti EU-a odbile određenim izbjegličkim skupinama dati poseban tretman.