Steinmeier u ulozi 'otvarača' vrata na Bliskom istoku

Otkako se Sirija ponovno pojavila na političkoj karti, otkako je pukla Bushova osovina, svaki pokret u Damasku pomno se promatra. Njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier itekako ima ulogu "otvarača" vrata. Već u prosincu 2006. Steinmeier je postigao uspjeh: stastao se sa sirijskim predsjednikom Assadom pri čemu ga je pridobio za približavanje njegove zemlje sa Zapadom, umjesto jednostranog vezanja s Iranom. I to sve na veselje Sirijaca.

Sirijski predsjednik želi prihvatiti ispruženu ruku

"Odlično, Sirija se od pokretača problema pretorila u mirotvorca. To je veoma važno, jer smo umorni i pri kraju snaga. Dugo smo morali trpjeti politički bojkot i gospodarske sankcije", smatra jedan Sirijac. Upravo je političko opuštanje itekako važno i za sirijsko vodstvo. Ono je svjesno kako samo preko diplomatskih tračnica može vratiti Golansku visoravan koju je okupirao Izrael. No, treba li zbog toga žrtvovati odnos s Teheranom, o tome su mišljenja u Damasku podijeljena. Francuski je predsjednik Sarkozy svojim pozivom da Assad dođe u Pariz nastojao omekšati sirijskog predsjednika. Izbor Obame za američkog predsjednika potaknuo je zaokret. Assad u svakom slučaju želi prihvatiti ispruženu ruku, ističući kako bez SAD-a ne može postojati dugotrajan mir s Izraelom.

No, istovremeno on ima i očekivanja od Obame: "Nema daljnjeg rata, povlačenje vojnika iz Iraka koje će biti povezano i s političkim inicijativama, ozbiljan angažman u mirovnom procesu na Bliskom istoku", riječi su Assada.

Hariri - volja za pomirbom?

Prema sirijskom gledištu SAD je što se tiče Iraka na pravom putu, jer i Damask želi mir kod svojih susjeda. U mirovnom procesu očekuje se više inicijative u stvarima koje se tiču arapskog naroda, umjesto jednostrane podrške Izraela. Povjerenje pri tome treba stvoriti Assadov poziv američkom predsjedniku Obami da posjeti Damask. "Dobrodošao je u svakom trenutku, ukoliko je spreman na suradnju", tvrdi sirijski predsjednik. Pozitivan znak: SAD je nakon četiri godine ponovno poslao svog veleposlanika u Damask. Bush je zadnjeg veleposlanika u toj zemlji vratio, jer je bio uvjeren u sirijsku umiješanost u ubojstvo libanonskog predsjednika Haririja. Njegov sin, nakon dobivenih izbora, želi krenuti očevim putem. Upravo će se s njim njemački ministar vanjsih poslova sastati u Bejrutu.

"Ovi izbori nisu imali niti pobjednike niti gubitnike. Jedini pobjednik je demokracija i Libanon", kaže Hariri. Vjeruje se kako je, unatoč teškim političko-osobnim odnosima prema Siriji koji traju već desetljećima, Hariri ipak sposoban pokazati volju za pomirbom, kako bi Libanon uveo u mirno rješenje problema. Kakvo je razmišljanje u Damasku i Bejrutu, Steinmeier može proniknuti - kao mogući prethodnik Obame.

Autor: Ulrich Leidholdt / Marijana Ljubičić

Odg. ur.: Anto Janković