Staro prijateljstvo njemačkih i američkih tajnih službi
9. srpnja 2013
“Amerikanci tijesno surađuju s Nijemcima”, izjavio je Edward Snowden ponovno govoreći o radu američke tajne službe NSA u intervjuu objavljenom u ponedjeljak (8.7.) u njemačkom tjedniku “Der Spiegel”. Riječ “Nijemci” odnosi se na njemačku tajnu službu, onu istu čiji su službenici još prošlog tjedna tvrdili da o cijeloj aferi prisluškivanja nemaju pojma. Sva tri predsjednika BND-a (Njemačka obavještajna služba) su naime prilikom susreta sa članovima Kontrolnog odbora njemačkog parlamenta jednoglasno izjavili kako o američkom špijunskom programu “Prism” nisu znali ništa.
No, predsjednik spomenutog odbora i zastupnik socijaldemokrata Thomas Oppermann još uvijek je prilično skeptičan. NSA je naime, u Njemačkoj navodno mjesečno prisluškivala oko 500 milijuna telefonskih razgovora i nadgledala nebrojeno mnogo mailova. “Da o svemu tome nitko nije znao ništa, iskreno rečeno, ja si to još uvijek ne mogu objasniti”, rekao je Oppermann u razgovoru za Deutsche Welle i dodao kako je u “svakom slučaju sigurno su američke tajne službe i njihov rad, izvan svake kontrole”.
Upućeni na suradnju
Stručnjak za djelatnost tajnih obavještajnih službi Erich Schmidt-Eenboom ne vjeruje da njemačke vlasti nisu znale da američke tajne službe masovno prikupljaju podatke. No, ne samo to: on, kako kaže, može si jako dobro zamisliti da je njemačka obavještajna služba čak i profitirala od informacija prikupljenih tijekom prisluškivanja i nadgledanja od strane NSA. “Kada je riječ o zaštiti od međunarodnog terorizma, tada su njemačke službe sasvim sigurno profitirale. Zemlje članice NATO saveza u tom smislu ionako tijesno surađuju i to vrlo uspješno. Od toga profitira naravno i BND pa je logično da mu nije u interesu da do javnosti dopru informacije vezane za povrede osnovnih ustavnih prava od strane tih partnerskih službi”, rekao je publicist Schmidt-Eenboom u razgovoru za njemačku radijsku postaju Deutschlandfunk.
On navodi da je njemačka obavještajna služba ovisna o tijesnoj suradnji budući da sama ne raspolaže ni s dovoljnim financijskim sredstvima, a niti s osobljem. U praksi to izgleda tako da obavještajne službe međusobno razmjenjuju takozvane “finished intelligence”, odnosno rezultate svojih istraživanja. Posebne slučajeve čine upozorenja o terorističkim opasnostima. “Kada NSA prepozna neki akutni slučaj opasnosti, ona ovo upozorenje odmah proslijeđuje i njemačkim vlastima i kancelarki”, kaže on. Jedan od najpoznatijih ovakvih slučajeva je primjer takozvane “Grupe iz Sauerlanda” o čijim planiranim terorističkim napadima su Nijemci saznali tek preko informacija američke tajne službe. Ona je rad ove grupe pratila preko interneta.
Duga povijest suradnje
No, kako inače izgleda suradnja između američkih i njemačkih tajnih službi? Sigurno je jedno: ona je nakon napada od 11. rujna postala puno intenzivnija. Već u listopadu 2001. godine su se sve zemlje članice NATO saveza, dakle i Njemačka, usaglasile oko toga da će svoju suradnju još više proširiti i produbiti. No, dijelovi ove kooperacije i dan danas su još uvijek tajni. Kako navodi Schmidt-Eenboom, “do 1968. godine su saveznici zadržavali pravo da u Njemačkoj vrše prisluškivanja i nadgledanja”. A iste godine ondašnja njemačka vlada je s američkom obavještajnom službom sklopila novi tajni sporazum koji je Amerikancima dozvolio i daljnja prisluškivanja.
Prema riječima Edwarda Snowdena, u NSA postoji jedan poseban odijel nadležan za rad i kooperaciju s drugim zemljama. On je koncipiran tako da vladajući vrh određene zemlje o suradnji vlastite zemlje s NSA dobiva tek mali uvid.
Objašnjenje u Washingtonu?
Njemački tjednik “Der Spiegel” u svom aktualnom izdanju međutim navodi i jedan drugi oblik ove suradnje: NSA je njemačkim partnerima na raspolaganje stavila posebne programe s kojima se može obraditi i podatke koji dolaze iz inozemstva. Prema riječima predsjednika njemačkog BND-a, cilj rada ovog programa je kontrola rada njemačkih obavještajnih službi.
No, predsjedniku Kontrolog odbora Oppermannu sve ove “sitne” informacije koje dopiru od BND-a nisu dovoljne. “Mi jednostavno želimo konačno saznati je li točno to što tvrdi Snowden. Nije ispravno da već tjednima čujemo samo o tumačenju Snowdena bez da čujemo i objašnjenja s američke strane”, rekao je Oppermann.
Reakcije iz njemačkog političkog vrha
Usprkos intenzivnom ispitivanju njemačkih i inih novinara, glasnogovornik njemačke vlade Steffen Seibert je na konferenciji za tisak u Berlinu ostao suzdržan. “BND i NSA već desetljećima surađuju, no ova se suradnja odvija prema zakonu i pod kontrolom Parlamentarnog kontrolnog odbora Bundestaga. Po ovom pitanju nema nikakvih novih saznanja, no proces razjašnjavanja je u tijeku”, rekao je Seibert.
Predstavnici oporbe, odnosno socijaldemokrata (SPD) i zelenih, za sada (predizborna kampanja je tijeku i punom jeku) više naginju tome da vjeruju izjavama Edwarda Snowdena. Glavna tajnica SPD-a Andrea Nahles, primjerice, kaže kako bi rado željela znati jesu li njemačke obavještajne službe od svojih američkih kolega dobile informacije o njemačkim državljanima do kojih same ne bi smjele doći? “Ili, da se drugačije izrazim, zaobilazi li se poštivanje njemačkih zakona i to pod okriljem Ureda savezne kancelarke?”, rekla je Nihles.
Ova afera baca tamnu sjenu i na početak pregovora o slobodnoj trgovinskoj zoni između EU-a i SAD-a, budući da je NSA navodno prisluškivala i zastupništva EU-a u Washingtonu i Bruxellesu. Po tom pitanju, predsjednica stranke Zelenih Claudia Roth je izjavila: “I kako se onda, molit ću lijepo, mogu voditi pregovori ako druga strana već zna s koje pozicije krećemo u pregovore? Prema našem mišljenju, početak ovih pregovora nije moguć bez da se prije toga ne rasčiste pitanja vezana za zaštitu podataka.”
A kada i do koje mjere će se cijela ova afera razjasniti, za sada još nije poznato. U Washington u svakom slučaju slijedećih dana odlazi njemačka delegacija u čijem sastavu će se nalaziti predstavnici njemačke vlade i obavještajnih službi a među njima i savezni ministar unutarnjih poslova Hans-Peter Friedrich. Cilj njihovog putovanja trebao bi biti utvrđivanje “činjeničnog stanja” s Amerikancima.