Staro breme njemačke nove Ljevice

Jedan od odlučujućih glasova na izborima za novog premijera Tiringije ovog petka je bio i onaj zastupnika pokrajinskog parlamenta Franka Kuschela. Jer njemačka ljevičarska stranka Die Linke, socijaldemokrati i Zeleni, koji žele zajedno biti na vlasti u toj njemačkoj pokrajini, imaju samo jedan glas više u novoizabranom pokrajinskom parlamentu. Problem pritom je što je zastupnik Ljevice, 53-godišnji Frank Kuschel, za vrijeme DDR-a pod doušničkim imenom "Fritz Kaiser" djelovao kao suradnik Stasija - bivše tajne službe DDR-a - i špijunirao ljude koji su htjeli napustiti DDR te ga je jedno povjerenstvo za etiku 2006. kategoriziralo kao moralno neprikladnog za djelovanje u parlamentu.

Birači su nedavno, doduše, svojim glasovima iskazali veliko povjerenje Ljevici (osvojila je 28 posto glasova), a ovoga petka je povjerenje kandidatu Ljevice, Bodou Ramelowu, dao pokrajinski parlament. Ali sjena Stasija se sve više ponovno nadvija nad strankom Die Linke. Njemački predsjednik i bivši borac za ljudska prava Joachim Gauck je prije izbora uputio pitanje je li se ta stranka, iz čijih redova dolazi novi premijer Tiringije, doista toliko uspjela udaljiti od predodžbi nekadašnje "partije" DDR-a (SED), da joj se može potpuno vjerovati.

Suočavanje s prošlošću s otvorenim "dosjeom"

To Gauckovo pitanje je opravdano. Je li se Die Linke doista udaljila od SED-ovih političkih pogleda, koji su podrazumijevali represije nad stanovništvom DDR-a. Predsjedateljica stranke Die Linke Katja Kipping je uvjerena da njezina stranka zaslužuje da joj se ukaže povjerenje, pa čak i nekadašnjem Stasijevcu "Fritzu Kaiseru". Jer, on nije skrivao da je radio za Stasi te je otvorio svoj "dosje" da bi svatko mogao imati uvid kako je moglo doći do toga, navodi Kipping. Ona upućuje na to da je PDS, stranka iz koje je nastala Stranka ljevice, a koja je proizašla iz SED-a, već početkom 1990-ih odlučila da svatko tko teži jednom parlamentarnom mandatu ili želi zauzeti stranačku funkciju mora otkriti svoje eventualno djelovanje za Stasi.

"Ja smatram da se moja stranka uvijek iznova suočavala s prošlošću", kaže Katja Kipping u razgovoru za Deutsche Welle, "i to na jedan način kako bih to htjela doživjeti i od nekadašnjih 'blokovskih stranaka'." Tom rečenicom Kipping aludira prije svega na kršćanske demokrate iz CDU-a koji su se nakon pada Berlinskog zida bez većih skrupula ujedinili sa svojom istočnonjemačkom sestrinskom strankom, iako je ta stranka sve do 1989. čvrsto stajala na strani SED-a.

"Poslije se uvijek može pametovati"

Njezinoj stranci, smatra Kipping, nije bilo lako nositi se s naslijeđem jedne 'državne partije', a s kojim se još nosi i mlada, neopterećena generacija.

Na pitanje je li 1989. možda bilo pametnije da se SED raspusti i osnuje jedna nova ljevičarska stranka, Kipping odgovara: "Nakon jedne četvrtine stoljeća se uvijek može pametovati. Ali ja vjerujem da je motivacija tada bila ta da bježimo od tog naslijeđa i preuzmemo odgovornost." A da je dio toga naslijeđa i velik broj nekretnina i novčana imovina, to nije spomenula. One koji su tada ostali u stranci Kipping izuzetno poštuje jer su to, kako kaže, pravi ljevičari koji se nisu pokorili "duhu vremena sklonom kapitalizmu".

Ta krhka političarka iz Dresdena je imala jedanaest godina kad je pao Zid, a SED ostao bez vlasti. Kad govori o Stasijevim špijunima onda koristi one izraze koje koriste zapadni mediji. Maltretiranje građana DDR-a koji su htjeli napustiti Istočnu Njemačku i pucnjevi na one koji su bez dozvole htjeli prijeći Zid su za nju vjerojatno loše, ali već daleke stranputice jednog diktatorskog socijalizma.

Trećina s njemačkog zapada

U prosincu 1989. je na stranačkom kongresu SED-a objavljeno odmicanje od staljinizma, smijenjen je stari stranački vrh i upućena isprika stanovništvu za nad građanima izvršenu nepravdu. Nekadašnja državna stranka se smanjila na oko 220.000 članova, a ranije ih je bilo 2,3 milijuna. U središnjici u Berlinu se ne vodi statistika o tome koliko je nekadašnjih članova SED-a u današnjoj stranci Die Linke. Ionako u međuvremenu oko jedna trećina od oko 64.000 članova dolazi iz zapadnih njemačkih pokrajina. Najveći priljev novih članova se dogodio 2007. godine kad je nekadašnji šef socijaldemokrata, Oskar Lafontaine, postao predsjedatelj stranke Die Linke, a nakon što je dvije godine prije toga pristupio tim ljevičarima. Te 2007. su se svojim istočnonjemačkim "drugovima" priključili socijaldemokrati i sindikalci koji su bili razočarani kursom tadašnjeg socijaldemokratskog kancelara Gerharda Schrödera. Istovremeno iz bioloških razloga opada broj onih u stranci Die Linke čiji je život dugo i usko bio povezan s DDR-om.

Bez nostalgičnih osjećaja

Danas 36-godišnja diplomirana slavistica Katja Kipping vjeruje u to da se ljudi mogu promijeniti. Nostalgične osjećaje za DDR-om, međutim, ne poznaje. Ona smatra da je ispravno što je u jednom dokumentu kojega su nedavno potpisali njezini stranački drugovi u Tiringiji DDR nazvan "državom nepravde". To su zahtijevali socijaldemokrati i Zeleni kao protuuslugu za njihove glasove za premijera iz redova stranke Die Linke. Prije toga je u toj pokrajini, koja je bila dio DDR-a, blaže govoreno o bivšoj državi, odnosno da je DDR bio država u kojoj se "također" događala golema nepravda.

Osim toga je u Tiringiji novi premijer Bodo Ramelow prije svoga izbora na funkciju obećao da na funkcije u pokrajinskoj vladi neće postavljati bivše uposlenike Stasija. Frank Kuschel alias "Fritz Kaiser" će, dakle, ostati tek zastupnik u pokrajinskom parlamentu.