Srpsko-ruska bajka o vojnoj suradnji

Još jedna srpsko-ruska vojna vježba dobro je došla režimskim medijima, naročito tabloidima, da zagrme jače nego slavno rusko naoružanje, sustav S-400: "Mnogo smo jaki: Srpski oficiri obučeni za S-400”, "Ruski šamar Zapadu: Panika u NATO zbog S-400 u Srbiji!”, "Vojna vežba ‘Slovensko bratstvo' digla uzbunu na Zapadu”…samo su neki od naslova.

Dakle, po tko zna koji put se u javnosti stvarao dojam o dominantnoj vojnoj suradnji s Rusijom. Činjenice, međutim, govore drugačije: NATO zemlje daleko više vojno pomažu Srbiji, Vojska Srbije daleko češće sudjeluje u partnerstvima i u vojnim vježbama s NATO-om, a država Srbija je potpisala više bilateralnih i multilateralnih sporazuma s NATO nego s Rusijom. Zbog toga se – logično – postavlja pitanje što je poanta takve "sigurnosne politike” Srbije?

Činjenice o donacijama

Ovogodišnje istraživanje Instituta za europske poslove pokazalo je da je, recimo, u 2018. godini Srbija uvjerljivo najviše vojnih donacija primila od SAD-a, oko 2,375 milijuna eura od ukupnih nešto više dva i po milijuna eura. Rusija je među pet najmanjih donatora. Vojska Srbije je između 2012. i 2018. sudjelovala u 11 međunarodnih vojnih vježbi s NATO-om, kao i u 98 vojnih vježbi s državama članicama, pokazalo je isto istraživanje. Usprkos ovim konkretnim brojkama, čak 84 posto ispitanih građana se protivi ulasku Srbije u NATO.

Nikola Lunić, izvršni direktor  Vijeća za strateške politike, za DW kaže da je jedina prava vojna donacija Ruske Federacije ostvarila u vidu deset oklopnih borbenih vozila, čija je vrijednost oko 150.000 dolara, dok je recimo samo donacija SAD od 40 vozila „Humvee" bila vrijedna 7,5 milijuna dolara.

„A kada pitate nekog običnog čovjeka, svi su čuli za rusku donaciju a potpuno su neinformirani za 'Humveeje'. Mi od Ruske Federacije dobivamo zastarjela vozila koja izbacuju iz upotrebe i umjesto da ih rashoduju, oni ih daju kao donaciju nekoj trećoj zemlji. Potrebna nam je edukacija stanovišta u sigurnosnom smislu, a posebno mladih", kaže Lunić.

"Šizofrena situacija"

General zrakoplovstva u mirovni Sreto Malinović za DW ocjenjuje da srpski politički vrh proizvodi „šizofrenu" situaciju. „Daje se lijevi žmigavac a skreće se desno... To su predizborni politikantski potezi ili se ja bar iskreno nadam da je tako. Jer, pregovori s EU-om a potom i članstvo podrazumijevaju i jedinstven sigurnosni okvir. Oni navodno vode prozapadnu politiku, a s druge strane prave rusofilsko javno mnijenje. Jedno se govori, drugo se radi, treće se misli", navodi Malinović.

On se pita tko je platio da se ruski  sustav S-400 doveze u Srbiju na vojnu vježbu na kojoj je praktično služio kao maketa, jer svakako nije mogao biti upotrijebljen. „To su sve stvari koje koštaju i koje država plaća", upozorava Malinović.

Sličnu stvar primjećuje Nikola Lunić, koji navodi da nigdje u Srbiji nema poligona za takve vježbe protuzračne obrane, nego Vojska Srbije po potrebi odlazi u Bugarsku kako bi ispaljivala rakete. "A oni nam dovode S-400 u Srbiju! To je očito politička promocija i ulazak u predizbornu kampanju, kako bi vatrenim nacionalistima dali dodatno gorivo u svojim teorijama izabranog naroda i izabrane države”, kaže Lunić.

Loše i za regiju

Vojni analitičar Vlade Radulović za DW kaže da, bez obzira na to što se u posljednje vrijeme osjeća izvjesna stagnacija u suradnji Srbije s NATO, ostaje činjenica da je ta suradnja i dalje znatno intenzivnija nego li s Ruskom Federacijom.

"Ipak, uporno se kroz propagandu stvara percepcija da surađujemo najviše s Rusijom. Ključni moment za stvaranje takvog dojma u javnosti bila je priča o poklonu aviona MiG 29, koje ćemo mi kasnije lijepo platiti, službeno 185 milijuna, iako za sada još uvijek ne znamo kakav će biti stupanj modernizacije tih zrakoplova”, navodi Radulović i dodaje da s druge strane stoji činjenica da je Srbija od NATO-a primila na desetine milijuna dolara različitih vrsta donacija i pomoći.

Nikola Lunić upozorava da takonanose ogromnu štetu, i to ne samo Srbiji nego cijeloj regiji. "Čak i Nikita Bondarev (s ruskog Instituta za strateške studije) eksplicitno navodi, govoreći o ruskoj percepciji i ruskoj 'mekoj moći', da Rusija promatra naše lokalne čelnike u kontekstu ruskih interesa. Ali, Srbi nisu naučili razdvajati emocije od interesa. Pa tako Vulin određuje nacionalne vrijednosti i nacionalne ciljeve. On je rekao kako NATO predstavlja suradnju i interes, a ODKB emotivni odabir. To su velike prepreke za normalizaciju odnosa u regiji i za sporazum s Kosovom", upozorava Lunić.

Takvo igranje sa sigurnosnim pitanjima, međutim, može biti i opasno.„Naspram svoje pozicije, naspram svoje uloge koja je u globalnim kretanjima toliko minimalna da nas nitko ne primjećuje, mi udaranjem u bubanj možemo izazvati nešto što bi nas vratilo još 50 godina unazad. A pričamo o tome da smo faktor stabilnosti u regiji Kakav smo mi faktor stabilnosti kada smo izvoznici retorike nestabilnosti, koja konfrontira, koja nas svađa sa susjedima", upozorava Sreto Malinović.