„Vučić bi htio biti i Tito i Pašić“

Srpske vlasti najavljuju donošenje deklaracije o političkoj nezavisnosti i vojnoj neutralnosti, ali za sada je malo toga poznato o sadržaju. Sintagma je tako široko postavljena da je svatko tumači na svoj način – od toga da predstavlja ustupak Rusiji pa do mišljenja da znači odustajanje od europskih integracija.

Neku vrstu pojašnjenja ponudio je šef zastupničke grupe Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandar Martinović. Po njegovim riječima, prijedlog Aleksandra Vučića „znači da se Srbija vraća svojoj tradicionalnoj politici, koju su vodili Ilija Garašanin, Jovan Ristić, Nikola Pašić, Milovan Milovanović. To je politika Balkan balkanskim narodima, da sjednemo i dogovorimo se, prestanemo jedni drugima raditi o glavi i umjesto toga da radimo u interesu naših država“.

Martinović ističe da „to ne znači da Srbija odustaje od EU, to znači da mi ne želimo biti dio bilo kog vojnog saveza, bez obzira na to da li on dolazi sa Zapada ili s Istoka".

Nedovršen politički projekt

Povijesničar i predsjednik Naprednog kluba Čedomir Antić podsjeća da je prije nekoliko godina lansirana ideja o srpskom nacionalnom programu:„To je mnogo gorljivije podsticala vlast u Republici Srpskoj. Međutim, vrlo brzo se pokazalo da je to prazna priča. Ta priča o nacionalnom programu se pretvorila u Deklaraciju o jeziku, koja na kraju nije ni usvojena“, kaže Antić za DW. On smatra da je ideja o političkoj nezavisnosti „očito nešto za što postoji publika koja to očekuje od Vučića i SNS. To je pokušaj Vučića da zadovolji čaršiju na četrdeset strana: da je za Europu, za dogovor, za Veliku Srbiju, za Veliku Jugoslaviju, i da je kao Tito, Garašanin i Pašić“, kaže Antić.

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji, lansiranje priče o „političkoj nezavisnosti“ vidi kao pokušaj vlasti da izađe iz situacije nastale nakon afera Krušik (korupcija, povezana s prodajom municije Ukrajini) i ruski špijun, kao i analize Pentagona da je SNS doprinijela jačanju ruskog uticaja u Srbiji.

Pozivanje na Garašanina, Pašića i „tradicionalne politike“, kaže Biserko za DW, samo je nastavak „državnog projekta koji je doveo do svega što se desilo devedesetih godina“. „Samo članstvo u EU bi značilo kraj tog projekta, koji na neki način još uvijek živi, posebno u krugovima koji inzistiraju na negativnom odnosu prema Bosni i Hercegovini, prema Crnoj Gori kao drugoj srpskoj državi i podjeli Kosova“, dodaje naša sagovornica.

Pogrešan politički ideal?

„Ti projekti Pašića i Garašina su imali u vidu, između ostalog, ujedinjenje svih Srba na Balkanu. To znači veliki državni projekt koji se pokazao pogubnim za druge narode, ali i za srpski narod. To je politika osuđena na poraz, ali još uvijek neke strukture inzistiraju na njemu", priča dalje Sonja Biserko.

Čedomir Antić pojašnjava da parole koje iznose čelnici SNS o povratku Srbije na tradicionalnu politiku Garašanina i Pašića predstavljaju „samo nešto što njima dobro zvuči“. „Garašanin i Pašić su imali potpuno suprotne stavove o vanjskoj politici. Milovan Milovanović i Pašić su bili u istoj stranci, ali su se više nadopunjavali nego što su bili na istoj strani. I na kraju, kada govorimo o Garašaninu, on je pisao program za Srbiju koja nije bila politički nezavisna – ona je to tek trebala postati“, napominje Antić.

„Te nekadašnje politike jesu bile moderne – neke su bile uspješne a neke nisu – ali mi ovdje imamo problem što se Srpska napredna stranka ne drži ni svog programa, a kamoli Garašanina“, upozorava Antić.

EU i politička nezavisnost

Sonja Biserko primećuje da je teško razumjeti kako se mogu pomiriti članstvo u Europskoj uniji i politička nezavisnost: „Pitanje suvereniteta na kojem inzistiraju sve novostvorene države je uvijek upitno. Srbija, mala i nerazvijena zemlja, toliko zavisna od drugih zemalja, ne može opstati na taj način. Mislim da je Europska unija šansa za Srbiju da se prikloni civilizacijskom okviru koji jamči pravnu državu, poštovanje ljudskih prava i ekonomski napredak koji bi doprinijeo daljnjem procesu demokratizacije“, kaže Biserko.

Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji smatra da iza lansiranja sintagme politička nezavisnost stoji potreba da se „sakrije da je Srbija taoc Rusije zbog podrške oko Kosova“. „EU se sve više doživljava kao bankomat, a Srbija strateški i politički sve više zavisi od Rusije. Tu se igra na emocionalni moment u kojem su Rusi naši najveći prijatelji. Stvorena je konfuzija koja smanjuje podršku EU“, kaže Biserko. Ona procjenjuje da će se tema „političke nezavisnosti spinovati u narednom razdoblju“ kao i da će biti tema kampanje pred izbore na proljeće.