Srpska javnost podijeljena oko rezolucije o Srebrenici

Više nevladinih organizacija u Srbiji je tijekom prošle godine pozivalo predsjednika Tadića da podrži donošenje rezolucije o Srebrenici, ali tog odgovora nije bilo sve do početka ove godine. Bilo bi dobro kada bi taj nagli preokret bio rezultat svijesti predsjednika Tadića o nužnosti takvog poteza ili moći nevladinog sektora, ali mislim da se iza toga skrivaju neki drugi razlozi, kaže za Deutsche Welle (DW) Jelena Milić, direktorica Centra za euroatlantske studije i dodaje: „Bojim se da ništa od toga nije razlog već da je razlog pritisak zapadne međunarodne zajednice. Ili je to već bio ranije neki dio aranžmana, u smislu dobili ste Prijelazni sporazum, evo sada je red da pokažete neku volju ako već nema Ratka Mladića.“

Moralna obveza ili stranački ustupak?

Rezolucija o Srebrenici nije nikakva obveza Srbije prema Međunarodnom sudu pravde i pogrešna su takva tumačenja, smatra Ljiljana Smajlović, predsjednica Udruženja novinara Srbije. Ona za DW kaže da se ovakva inicijativa predsjednika Srbije može prije svega tumačiti kao ustupak jednoj političkoj stranci na srbijanskoj političkoj sceni: „Koliko sam ja shvatila, ovo je inicijativa koja je važna Liberalno-demokratskoj partiji (LDP). Ovo je inicijativa koju pokreće LDP, i s obzirom na sve veće značenje koje ta stranka ima za održavanje stabilnosti vlade u Srbiji, ja to jedino mogu tumačiti činjenicom da je Čedomir Jovanović sve važnija politička osoba u Srbiji“.

Sporno je koliko se to sada može smatrati unutarnjim pritiskom, ocjenjuje Ljiljana Smajlović. Jer, kada Čedomir Jovanović pokreće ovakve inicijative, one su često u dosluhu s onim što je već međunarodni pritisak, ocjenjuje Ljiljana Smajlović.

„Sada će padati maske“

Vlast i oporba su podijeljeni oko ovog prijedloga, i po mišljenju Jelene Milić, to će biti prilika za „skidanje maski“. Sada će se na djelu vidjeti lažna europska orijentacija pojedininih političara, koji po njenom mišljenju zalaganjem za osudu zločina nad Srbima na neki način pokazuju koliko ne brinu o srpskim žrtvama: „Nemam ništa protiv istraživanja zločina nad Srbima, da se utvrđuju odgovornost i krivnja za njih. Ali, mislim da je ubacivanje srpskih žrtava svaki put kada se spomene Srebrenica u stvari degradacija tih žrtava. Iz jednostavnog razloga zato što se njih političari iz oporbe sjete samo onda kada netko spomene potrebu da se o Srebrenici izjasnimo i imamo jasno stajalište da to osudimo“.

Nametanje kolektivne krivnje?

Ljiljana Smajlović zaključuje kako nema ništa loše u tome da se donese rezolucija o Srebrenici, kao što nema ništa loše ni u tome da se u tu rezoluciju, ili u neki drugi dokument, uključe i svi drugi zločini. To inzistiranje na tome da je Srebrenica srpski zločin, pa pošto smo mi Srbi a i oni koji su počinili taj zločin su bili Srbi, samo s druge strane granice, mislim da je to donekle nekorektno ukoliko se doživljava kao pokušaj da Srbi prihvate neku kolektivnu krivnju.“

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm