Sretni siromah u zemlji bogataša

U Njemačkoj oko sedam milijuna ljudi prima socijalnu pomoć. A u toj se situaciji može naći i netko tko na to nikada nije ni pomišljao.

Siromaštvo nije sramota

Takvu je sudbinu doživio i njemački novinar iz Berlina 60-godišnji Bernd Wagner, no on je odlučio biti sretan i s malo novaca. On prima državnu pomoć - takozvani Harz IV- u iznosu od oko 750 eura - što zaista nije puno za život u Njemačkoj . On je ranije radio kao slobodni novinar, no zbog bolesti posljednje tri godine nije u stanju redovito zarađivati za život. On se dosjetio kako se s malo novaca može pristojno, što više - poetično živjeti i o tome je objavio knjigu pod naslovom "Berlin za siromašne".

U toj knjizi uz niz praktičnih savjeta i ideja kako se može preživjeti s malo novaca, Wagner iznosi i filozofsko stajalište kako siromaštvo u jednoj bogatoj zemlji poput Njemačke, nije nikakva sramota.

Kako preživjeti s malo novaca?

Stan Bernda Wagnera ni po čemu ne odaje da tu živi netko tko je ovisan o socijalnoj pomoći. Stan je ukusno i ugodno namješten, a na zidovima su umjetničke slike. Na pitanje znatiželjnog novinara koji ga je posjetio i upitao: može li se i s malo novaca živjeti pristojan život , Bernd Wagner spremno odgovara: "Mislim da može. Radi se o tome kako se čovjek iznutra osjeća. Te slike nisam kupio, nego dobio na poklon od prijatelja. I kada se čovjek odvikne od toga stalno tražiti više i još više i kad se nekih stvari može odreći ... onda to funkcionira. Nikada u životu nisam imao auto, a do dana današnjeg niti mobilni telefon - puno toga mi uopće nije potrebno."

Besplatno voće i povrće - iz berlinskih parkova!

No kruh svagdašnji mu je ipak potreban. Od pomoći koja iznosi 750 eura ne može si puno toga priuštiti. Zato on nabavlja voće i povrće u berlinskim parkovima. U njegovoj knjizi - vodiču za siromašne - nalaze se brojne karte Berlina s označenim mjestima gdje se sve može naći lješnjake, jabuke, gljive i začinsko bilje. "Mogao bih vam dosta toga nabrojati, što se može naći kod mene tu u neposrednoj blizini, u parku Kreuzberg, uz puteljke. Tamo možete naći jako bogat izbor proljetnih salata," kaže Wagner. No ne poznaju svi tako dobro različite biljke i začine i nisu su stanju razlikovati između jestivih i otrovnih biljaka. A da se i ne govori o psima u gradskim parkovima koji tamo obavljaju svoju nuždu...

Kako doći do besplatnog kišobrana?

Stoga Wagner ne živi samo od biljaka koje besplatno nabavlja u berlinskim parkovima - njemu je puno draže kao nezvani gost obilaziti svečane domjenke u Berlinu. Dakako, u otmjenoj odjeći koju je kupio u dućanu rabljene robe. Sve u svemu - on za svaku situaciju ima neko jeftino, odnosno - besplatno rješenje. Pa čak i za dosadnu kišu u ožujku. Kupiti novi kišobran - puno je preskupo rješenje. "Odete u ured za izgubljene stvari i kažete: zaboravio sam kišobran u podzemnoj željeznici. Onda vas pitaju - a kako izgleda taj kišobran? Najbolje je da kažete -crni, jer je većina kišobrana ionako crne boje. Onda će vam pokazati neki kišobran i vi ga lijepo uzmete bez grižnje savjesti," preporuča dosjetljivi bivši novinar.

Poezija je besplatna - za siromašne i za bogate

Mnogi kritiziraju Wagnera da on lagodno živi na račun onih koji teško zarađuju za život. Ali kritika dolazi i od strane onih koji i sami žive od socijalne pomoći i koji tvrde kako on teškoće takvog života prikazuje na uljepšani način. No Wagnera to puno ne dira: "U mojoj se knjizi ne radi toliko o savjetima, nego se tu zapravo radi o poeziji. Pokušavam u svom životu pronaći poetske momente. A to je moguće bez obzira jesi li siromašan ili bogat. Bogatašima je poezija u životu jednako toliko potrebna koliko i siromasima - i te kako potrebna."

.....kaže Wagner i pri tome puši svoju lulu. To je pravi luksuz, smatra on i uživa u tom sjajnom trenutku svakodnevog života: jednostavno - sjediti i gledati kako se dim lule izvija prema stropu...