Srbijanski huligani - nasiljem protiv tolerancije i napretka

Parada ponosa homosksualaca u Beogradu i nogometna utakmice reprezentacija Srbije i Italije u Genovi iskorišteni su kao prilika za nasilno izživljavanje pripadnika ultranacionalističkih i navijačkih grupa. Uzroci su međutim duboko u društvu Srbije, smatraju u briselskom Centru za europske političke studije (CEPS). Na vidjelo dana izlazi onaj dio srpske populacije koji smatra da mu je nanijeta nepravda te da zemlja ide u pogrešnom pravcu.

Istovremeno je tu i teška ekonomska situacija u Srbiji, s visokom stopom nezaposlenosti (oko 20 posto), te traumatična iskustva nedavne prošlosti. Stručnjaci Centra smatraju međutim da spektakularne televizijske slike ne bi trebale potaći na pogrešne zaključke: ultranacionalistički segmeti društva po pravilu su vrlo glasni i vidljivi, ali to ne znači i da su oni mnogobrojni, smatraju u CEPS-u.

Pomirenje s prošlošću

„Srbija mora sklopiti mir sa vlastitom prošlošću, kako bi mogla nesmetano ići ka budućnosti. Za tu opciju postoji podrška većine građana u Srbiji. Na ovim protestima vidjeli smo samo manjinu. Nasilni ultranacionalisti jesu manjina u Srbiji i gube tlo pod nogama. Oni to osjećaju i ovo je njihova reakcija. Oni vjerovatno smatraju i da su ih njihovi lideri izdali, recimo u vezi s Kosovom“, smatra Georg Dura, analitičar CEPS-a.

Vlasti u Srbiji su suradnjom sa EU-om po pitanju Kosova, ali i podrškom organizaciji Parade ponosa pokazale da je Srbija spremna ići putem tolerancije i demokratizacije, putem europskih vrijednosti. To je upravo ono što tradicionalniji i nacionalistički nastrojeni dijelovi društva u Srbiji ne žele vidjetie i prihvatiti.

Slični primjeri i u drugim zemljama

Ali, naglašavaju u CEPS-u, Srbija nije sasvim izoliran slučaj. Postoje specifičnosti, i ne može se po ovom pitanju povući direktna paralela sa drugim zemljama Evrope, ali neke sličnosti postoje. Tako Dura navodi primjere Poljske i Rumunjske u kojima su, u godinama pred pristupanje Uniji, jednako kao i u prvim godinama članstva, bili vidljivi otpori, pogotovo prema manifestacijama gej populacije.

„Vremenom je taj otpor nestao i narod se navikao živjeti s različitostima, postao je tolerantniji. Sve je to dio lekcije koju se nauči na putu ka EU. Društvo se mora otvorit, mora se dozvoliti ljudima da se izraze. Potrebno je uvidjeti da ne postoji samo jedna istina i samo jedan način života“, kaže Dura za Deutsche Welle.

On dodaje da je slična situacija vidljiva u Rusiji i drugim istočnim susjedima EU-a, kao i da je za promjene u društvu i državi uvijek potrebno vrijeme.

Europskom integracijom protiv nacionalizma i šovinizma

Iako scene nasilja uvijek narušavaju ugled jedne zemlje, nemile slike koje su prethodnih dana nosile predznak Srbije, nisu neuobičajene i za zapadna društva. U CEPS-u kažu da sam intenzitet nereda nije toliko šokantan za Evropu koliko činjenica protiv čega se protestira.

Georg Dura ipak smatra se da europski politički čelnici „vide dalje od ovoga“ te da je na njima odgovornost da podržavajući europsku integraciju Srbije podržavaju modene i otvorene struje u društvu, koje se protive ultranacionalistima. Po mišljenju Dure "ovi događaji neće moći uzdrmati trenutno pozitivan momenat u odnosima Srbije i EU-a. Istovremeno Unija ne bi trebala oklijevati u davanju Srbiji statusa kandidata za članstvo, kako bi pružila potporu promjene u zemlji. Vlasti u Srbiji su pokazale spremnost na kompromis - sada EU mora pružiti punu političku i gospodarsku podršku Srbiji.“ Time bi se, smatra Dure, mladima koji trenutno u Srbiji možda ne vide svoju budućnost, dala neka perspektiva, pružila jasnija slika njihove europske i stabilne budućnosti.

Autorica: Marina Maksimović

Odg. ur.: Z. Arbutina