Srbija (ponovo) pokreće borbu protiv korupcije

Osim spornih privatizacija u tvrtkama na koje je ukazala i Europska komisija, poput Luke Beograd, Ce marketa, Sartida, Jugoremedije, popis je proširen i na malverzacije u Novostima, Šinvozu, Zastavi elektro, Veterinarskom zavodu Zemun i Trudbeniku.

Nove vlasti od početka svog mandata najavljuju oštru borbu protiv korupcije u kojoj, kako tvrde, neće biti nedodirljivih. Kako je borba protiv korupcije prioritet svake vlasti nakon rušenja Slobodana Miloševića, i kako u toj borbi do sada nije bilo previše uspjeha, javnost je i dalje skeptična oko rezultata suočavanja sa korupcijom. Zabilježena su neka početna uhićenja, kao što su ona u aferi vezanoj za Agrobanku, ali to bar za sad nikoga nije uvjerilo da se krenulo u ozbiljnu borbu protiv korupcije.

SNS i teret prošlosti

Nakon mnogo neuspješnih kampanja za borbu protiv korupcije teško je vjerovati da će ova najnovija kampanja biti nešto uspješnija od prethodnih, kaže za DW ekonomist Miroslav Prokopijević. Da bi ta borba bila uspješna nju mora voditi stranka čistih ruku, koja nije i sama sudjelovala u korupciji u prošlosti. Prokopijević smatra da Srpska napredna stranka (SNS) nije takva stranka: „Oni imaju i političkog i svakog drugog lošeg bagaža, lošeg tereta, tako da je na osnovu toga teško reći da će oni moći tako nešto da izguraju“, kaže Prokopijević.

Vladimir Goati, direktor Transparency Srbija, s druge strane za DW ističe da pripadnici SNS-a upravo time što nisu bili na visokim državnim položajima, koji bi im omogućili da stječu protuzakonitu korist, imaju šansu da nešto urade u borbi protiv korupcije: „Možda će oni stoga biti i nešto odlučniji. Jednostavno znaju da su izbori u nekom vremenu sigurni, a to znači da oni hoće da se prikažu što bolje i da identifikaciju grade na tome da su oni stranka borbe protiv korupcije. Ukoliko u tome uspiju, to bi za njih kao političku stranku bilo veoma značajno“, kaže Goati.

Financijeri stranaka nedodirljivi?

Krupni biznis i politika su neraskidivo povezani u Srbiji i stoga se pred svaku antikoruptivnu kampanju postavlja jednostavno pitanje: koliko daleko će se ići, i hoće li netko željeti da ispita i one koji se navode kao financijeri stranaka? Tomislav Nikolić je svojevremeno priznao da su tajkuni poput Milana Beka i Miroslava Miškovića financirali Srpsku radikalnu stranku (SRS), ali je u suštini financiranje stranaka ostalo tajna.

Miroslav Prokopijević smatra da će stoga mnogi i dalje ostati nedodirljivi u obračunu s korupcijom: „Cilj, čak i kada postoji ozbiljna kampanja, nije da se sruši čitav politički sistem. A on bi se srušio kad bi se ozbiljno pretresao jer je Srbija zemlja kriminala i korupcije na svim nivoima. Maksimum je stoga neka poznata faca, jedna ili dvije, na koju padne izbor, koja bi se vidjela u istražnom zatvoru ili kasnije u Zabeli (poznatom zatvoru, op. ur.). To je maksimum, ali to nije borba protiv korupcije. To bi služilo samo da se zabašuri i da se ostavi sistem ovako koruptivan kakav jeste. Dakle, trenutno nema nijedne stvari na sceni, niti odlučnosti, niti promjene pravila igre, niti bilo čega što bi nagovještavalo da bi ovo bila relativno ozbiljna kampanja. Kao što je, recimo, svojevremeno Gruzija prepolovila nivo korupcije jednom dosta ozbiljnom i osmišljenom kampanjom“, navodi Prokopijević.

„Imam sve razloge da budem pesimist“, napominje Vladimir Goati. „Tijekom protekle četiri godine je na svakih mjesec dana proglašavana borba protiv korupcije, pa se na kraju ništa nije dogodilo. Srbija je zbog toga po indeksu percepcije korupcije jedna od najkorumpiranijih zemalja regije“, dodaje Goati.