Srbija-Kosovo: Trumpove povijesne ambicije

Dugo najavljivani susret delegacija Beograda i Prištine trebao bi se konačno dogoditi u petak 4. rujna, uz moguću nazočnost i američkog predsjednika Donalda Trumpa. Nakon već jednog otkazivanja susreta, dogovoren je novi datum i već sada se može reći da je riječ o sastanku oko kojeg je u javnost procurila nevjerojatna količina različitih, pa i posve oprečnih informacija.

Dok oko susreta u Bruxellesu nema previše tajni, predstojeći razgovori u Washingtonu praćeni su potpuno suprotnim očekivanjima dviju strana. Priština američke susrete predstavlja kao događaj na kojem će uslijediti međusobno priznanje, dok Beograd uporno pokušava ta očekivanja - demantirati.

SAD možda i pokušava doista ponuditi neko „konačno“ rješenje problema Kosova, to smatra i dio srpske oporbe, koji tvrdi da je Vučić obećao strancima da će potpisati neovisnost Kosova, ali da to ipak ne smije uraditi.

Politika i ekonomske teme

Razgovori u Washingtonu su službeno najavljeni kao susret na kojem će se raspravljati samo o ekonomskim temama, ali Naim Leo Beširi, direktor Instituta za europske poslove, smatra da su takva očekivanja naivna:

„Kada su pregovori počeli za vrijeme dok je u SAD-u na vlasti bila Demokratska stranka, svi su negirali da ima bilo kakvih pregovora osim ’tehničkih’. S vremenom je tehnički dijalog prešao na političku razinu i od tada imamo negiranje da se govori o statusu što je zapravo neistina. Od samog početka se govori o političkom statusu dva entiteta i svi dogovori upravo idu u tom smjeru. Ne postoji mogućnost da se lideri sastanu, a da ne dotaknu pitanje neovisnosti Kosova. Međutim, o tome se u ovom trenutku ne pregovara, ali su jasna očekivanja od Beograda da u jednom trenutku pregovori moraju rezultirati pravno obavezujućim ugovorom koji će implicirati neovisnost", smatra Beširi.

Što bi Vučić mogao proglasiti „pobjedom"?

Prognoze predsjednika Srbije da se u SAD-u mogu očekivati neke nove ideje, ali i iznenađenja, za Dušana Janjića, iz Foruma za etničke odnose, su realistične prije svega zbog činjenice da će se sve to događati u Bijeloj kući:

„Ta inicijativa je i potekla od Donalda Trumpa, koji je u svojim pismima Thaciju i Vučiću pokazao povijesne ambicije da riješi taj problem. Sve to govori o jakoj političkoj dimenziji susreta. Za Trumpa će to sigurno biti prilika da zbog njegovog načina komunikacije kaže da je to, poput sporazuma Izraela i Emirata, povijesni događaj, da se prešlo u fazu mira, i da je postignut veliki uspjeh, ali i to nije ništa novo kada je riječ o sadašnjoj američkoj administraciji i američkom predsjedniku", ocjenjuje Janjić.

Naim Leo Beširi smatra da je do sada toliko ideja cirkuliralo oko rješavanja pitanja Kosova da je upitno može li se sada smisliti nešto novo, ali ipak primjećuje:

„Ono što može biti nova ideja je kako da se apetiti Beograda zadovolje od pukog obećanja novca i potencijalne dobre europske budućnosti. Ukoliko bi u kratkom roku Trump osigurao spomenutih deset milijardi dolara u investicijama i pomoći, zajedno s nekim ustupcima Srbiji u pogledu teritorija, prirodnih bogatstava i eksteritorijalnosti manastira s eventualnom Zajednicom srpskih općina, to bi Vučić mogao proglasiti pobjedom u svom strogo kontroliranom medijskom okruženju. Samo je pitanje u kojoj mjeri bi protivnici rješenja organizirali proteste, dijelom organizirane od strane stranog, ruskog faktora", kaže Beširi.

Međusobno priznanje ni(je) tema

Srpska strana je tijekom proteklih dana upozorila da se u javnosti vrlo često čuje kako će se u Washingtonu razgovarati o međusobnom priznanju, i to je više puta demantirano iz vrha srpskih vlasti. Moglo bi se reći da je to neka vrsta pritiska albanske strane na pregovarači proces – neki to vide i kao provokaciju – jer kako ističe premijer Kosova Avdullah Hoti, „na bilo kojem sastanku koji sam imao ili ću imati s predstavnicima Srbije međusobno priznanje je jedina tema".

„Međusobno priznanje je američka politika i to smo već čuli više puta“, napominje Dušan Janjić. „To je stav i nekih drugih zapadnih zemalja koje su priznale Kosovo – i one bi htjele da im Srbija olakša problem međusobnim priznanjem s Kosovom".

Naim Leo Beširi primjećuje da ni Beograd u tom smislu nije uvijek bio dosljedan: „Beograd je govorio i da neće biti političkog dijaloga već da se samo pregovara o tehničkim rešenjima. Složit ćemo se da su tehnička rješenja završena 2013. potpisivanjem Briselskog sporazuma. Od tada smo u političkom dijalogu i svo to vrijeme zapravo govorimo o modalitetima direktnog ili indirektnog priznavanja“, ističe Beširi.

Tihi diplomatski sukob

Američki susreti u prvi plan su ponovno doveli tihi diplomatski sukob između SAD-a i Europske unije (EU) oko kosovskog procesa. Američka administracija pokušava preuzeti inicijativu i eventualne lovorike u slučaju da u tom procesu postigne neki veći uspjeh. Sugovornici DW-a ocjenjuju da je Unija na neki nači sama kriva za sadašnju ofenzivu Amerike:

„Europska unija je u vrijeme Federice Mogherini dozvolila da se ti razgovori uopće ne vode, i oni se od 2016. godine samo fingiraju. Skoro 20 mjeseci nismo imali nijedan susret dvije strane, imali smo problem s taksama koje su suspendirale najvažniji proboj Briselskog sporazuma – slobodu trgovine. Richard Grenell je tu održao lekciju EU kako se probleme može rješavati, njegova metodologija se pokazala uspješnijom, a EU i Miroslav Lajčak su pokazali da ništa nisu naučili iz lošeg iskustva iz vremena Federice Mogherini", napominje Dušan Janjić.

Na sličan način taj diplomatski sukob ili diplomatske trzavice na relaciji SAD-EU vidi i Naim Leo Beširi:

„Nesposobnost Federice Mogerini, zapravo Europskog vijeća da ubrza dijalog Beograda i Prištine, stvorio je vakum koji je SAD iskoristio. Teško će se to vratiti na kolosijek za Bruxelles ukoliko SAD uspije alocirati i implementirati drastično veću svotu novca. Autoput Niš-Priština je Berlinski proces obećao još prije šest godina. Dakle, spora europska birokracija u kombinaciji s nesposobnom lokalnom administracijom i velikom korupcijom sprječava da se dogovoreno ostvari i svi gube strpljenje. Ipak, i pored svega mislim da je Srbiji prirodniji partner u rješavanju političkog problema prije svih Europska unija", zaključuje direktor Instituta za europske poslove.