Srbija još uvijek ima obveza prema Haagu

Nakon izručenja Međunarodnom sudu za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) svih optuženih za ratne zločine stekao se dojam da je Haag završena priča i da svi budući posjeti glavnog tužitelja imaju više ceremonijalni karakter. Tome je doprinijelo i nezadovoljstvo srpskih vlasti nakon oslobađajuće presude hrvatskim generalima, kada je navedeno da će se suradnja s Haagom svesti samo na tehnički nivo.

Međutim, kako se navodi nakon sastanka Brammertza sa srpskim dužnosnicima, suradnja s Haagom je ipak ocijenjena kao veoma dobra. U oblasti dostavljanja dokumentacije, pristupa arhivima državnih organa i svjedocima, ta suradnja se odvija na vrlo visokom nivou i nema otvorenih pitanja, ističe se u priopćenju iz kabineta predsjednika Nacionalnog savjeta za suradnju s Haškim tribunalom Rasima Ljajića.

Mreža jataka haških bjegunaca

Stvoren je pogrešan dojam da Srbija završava svoje obveze prema Haškom tribunalu izručivanjem optuženih za ratne zločine, ističe za DW Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji: „U javnosti prevladava taj dojam da Haški tribunal više nema nikakva potraživanja u odnosu na Srbiju. Međutim, tu još uvijek postoje određene obveze koje su u javnosti malo poznate. To se prije svega odnosi na tu mrežu jataka haških bjegunaca, i to prije svega onih koji su čuvali Ratka Mladića. To je još uvijek obveza Srbije s kojom će se ona morati pozabaviti, iako tu nema nekog velikog napretka.“

Pitanje jataka je još uvijek važna stavka kada je riječ o izvještavanju Haškog tribunala pred Ujedinjenim narodima, smatra Sonja Biserko. Time ćemo se morati ozbiljnije pozabaviti, jer to dosta govori o konspiraciji samog društva, kaže Biserko: „Znači, ne radi se tu samo o otkrivanju ljudi koji su bili u toj mreži, nego o čitavoj toj organizaciji od strane države i društva, koji su sudjelovali u toj prešutnoj zavjeri protiv Haškog tribunala.“

Suradnja nikada nije prestala

Iako su srpske vlasti najavljivale smanjivanje suradnje s Haagom na tehnički nivo, osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić za DW ocjenjuje kako do toga u praksi nikada nije zapravo ni došlo: „Iako je bilo te političke ljutnje u odnosu na presudu hrvatskim generalima i najava o samo tehničkoj suradnji s Haagom, mislim da se to nikada nije ni dogodilo. Srbija i njezina vlada nisu pravile probleme i nisu blokirale suradnju, a to znači dostavljanje dokumenata, pozivanje svjedoka i ovi postupci protiv jataka. Ovdje nikada nije rečeno da se sa svime time prestaje.“

Suočavanje Srbije s onim što je činila 90-ih

Izvještaj koji Brammertz podnosi u UN-u sada više nema značenje kao u vrijeme dok Srbija nije izručila sve optužene, smatra Sonja Biserko. Taj izvještaj će više govoriti o tome kako se Srbija odnosi prema svojoj nedavnoj prošlosti, kaže Biserko. Nataša Kandić s druge strane upozorava da Brammertz boravi u Beogradu uoči određivanja datuma pregovora s EU-om i da taj izvještaj može imati značajnu ulogu. Ali, „svakako očekujem da će taj izvještaj biti pozitivan“, kaže Nataša Kandić.

Postoji još jedna obveza o kojoj se veoma malo govori, ističe Biserko. To je suočavanje s tim presudama i suočavanje s njima kao nekom sudskom istinom u pogledu onoga što je Srbija činila devedesetih godina u tim ratovima, kaže Biserko.