Srbija i Kosovo: masovne grobnice i važnost otvaranja arhiva

„Kada se u Bruxellesu otvorila tema nestalih, rekli smo da ćemo, gdje god nam i ma tko kaže, otići i vidjeti ima li ostataka bilo čijih leševa, jer je to civilizacijsko dostignuće. Ali rekli smo i da tražimo da oni vrše iskopavanja na pet lokacija na Kosovu, i posebno u Metohiji, gdje vjerujemo da ima pokopanih Srba. Rekli smo da ćemo doći s njihovom privremenim organima kako bismo bili nazočni tim iskopima – i naravno, oni to nisu prihvatili", izjavio je 24. studenoga predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Na temelju toga postavlja se pitanje za koje je lokacije Prištini upućen zahtjev za iskopavanja i kako su kosovske vlasti obrazložile svoju odluku da taj zahtjev odbiju.

„Beograd je u više navrata urgirao provjeru i eventualnu ekshumaciju na lokacijama Lapušnik, Dojnice, Košare, Đakovica, Budisavci. Za te lokacije postoje precizne informacije, kao i za više lokacija na kojima su zakopani posmrtni ostaci ubijenih Srba koje bi trebalo što prije provjeriti", odgovorili su na upit DW-a predstavnici Komisije za nestale osobe vlade Srbije.

Priština se, navela je Komisija, nije izjasnila da ne želi provjeru informacija, ali „svjesno izbjegava odlazak na navedene lokacije".

Lapušnik i Đakovica

Lapušnik se, kao mjesto gdje je bilo zatočeno tridesetak osoba koje su uhitili pripadnici OVK, spominje i u redigiranoj optužnici protiv bivših pripadnika OVK, Hashima Thacija, Kadrija Veselija, Rexhepa Selimija i Jakupa Krasniqija. Optužnicu protiv njih za zločine protiv čovječnosti počinjene 1998. i 1999. na Kosovu i u Albaniji podiglo je Specijalno tužiteljstvo Kosova, sa sjedištem u Hagu.

U optužnici je kao mjesto zločina spomenuta i Đakovica, a o njoj je 24. studenoga govorio i Aleksandar Vučić, kao o lokaciji za koju se vjeruje da se na njoj nalaze posmrtni ostaci ubijenih Srba.

Osim toga, u svom godišnjem izvještaju o radu za prošlu godinu, Komisija za nestale osobe navela je da su 2018. u Đakovici ekshumirani ostaci nekoliko osoba srpske nacionalnosti koje su stradale tokom rata na Kosovu, a čiji je identitet utvrđen DNK-analizom.

„Mnogo ljudi koji su bili zatvoreni u nelegalnim pritvorima u Đakovici i njenoj okolici svjedočili su o torturama, ubojstvima i mjestima gdje su ubijeni ljudi bili zakopavani. Na temelju svih informacija koje su analizirane, došlo se do podataka da postoje lokacije u okolici Đakovice koje je neophodno provjeriti i za koje se opravdano vjeruje da se na njima nalaze posmrtni ostaci ubijenih Srba i nealbanaca. Informacije o tim lokacijama ne možemo priopćiti", navela je za DW Komisija za nestale osobe vlade Srbije.

DW je proslijedio upit i Komisiji za nestale osobe vlade Kosova s pitanjem je li im poznat zahtjev iz Beograda da se istraži pet lokacija te je li Priština, i s kojim obrazloženjem, to odbila. Odgovor do objavljivanja ovog teksta nije stigao.

I dalje bez potpunog otvaranja arhiva

Vučićeva izjava o pet lokacija koje bi trebalo istražiti uslijedila je desetak dana nakon što je na lokalitetu rudnika Kiževak u Srbiji pronađena nova masovna grobnica s, kako se vjeruje, posmrtnim ostacima ubijenih Albanaca.

Komisija za nestale osobe priopćila je 30. studenoga da je u Kiževku počela ekshumacija i da će s posmrtnih ostataka biti uzeti uzorci za DNK-analizu. Ukoliko analiza potvrdi pretpostavke da su u Kiževku pokopani ubijeni pripadnici albanske nacionalnosti, bit će to (pored Batajnice, Perućca, Petrovog Sela i Rudnice, gdje je ukupno pronađeno 941 tijelo kosovskih Albanaca) peta lokacija masovne grobnice u Srbiji s ostacima ubijenih kosovskih Albanaca.

Sumnja se da su u Kiževku srpske snage tajno zakopale kosovske Albance ubijene u selu Rezala na Kosovu 1999. godine. Taj podatak, iz izvještaja SAD-a o napretku ljudskih prava na Kosovu iz 2015. godine, prenio je Radio Slobodna Europa 23. studenoga, ali se na te navode nitko od političkih čelnika u Srbiji nijednom riječju nije osvrnuo.

Ipak, tri dana kasnije, direktor Kancelarije za KiM Petar Petković je, u intervjuu u kojem je govorio i o pronalasku grobnice u Kiževku, rekao da je na posljednjem sastanku u Bruxellesu Priština odbila predati arhive OVK. Iz njih se, rekao je Petković, vidi koliko ima masovnih grobnica Srba i nealbanskog stanovništva.

Na tome je, u izjavi za „Politiku" objavljenoj istog dana, inzistirao i nekadašnji predsjednik Izvršnog vijeća KiM-a Zoran Anđelković, koji je dodao da je Srbija „dala sve dokumente Hagu".

„Samo djelomičan uvid“

Postavlja se istovremeno i pitanje jesu li u Srbiji otvoreni svi arhivi koji mogu pomoći da se otkriju sudbine ljudi koji se više od 20 godina od kraja ratova i dalje vode kao nestali. I je li Komisija za nestale osobe dobila sve dokumente koje je tražila od institucija Srbije, međunarodnih organizacija ili sudova koji bi mogli ukazati na mjesta masovnih grobnica.

Na ta pitanja su DW-u iz Komisije odgovorili da je Beograd od 2005. godine Prištini predao oko 2.500 dokumenata iz arhiva MUP-a i Ministarstva obrane, na temelju kojih su ekshumirani posmrtni ostaci osoba albanske nacionalnosti. Navedeno je i da je ostvaren „samo djelomičan uvid“ u dokumentaciju Haškog tribunala, KFOR-a, NATO-a, UNMIK-a, OEBS-a, i EULEKS-a.

O neophodnosti da se otvore arhivi govorila je i premijerka Srbije Ana Brnabić, koja je, (prema izvještaju Komisije za nestale osobe), prošle godine izjavila da će Srbija inzistirati na otvaranju tuđih, ali i svojih arhiva, kako bi se rasvijetlila sudbina nestalih.

O potrebi da se u Srbiji otvore svi arhivi vojske i policije najmanje dva puta je ukazao i Fond za humanitarno pravo (FHP). To je najprije učinio 2016. u dosjeu „Pristup dokumentima o zločinima protiv međunarodnog prava u posjedu institucija Srbije: državna tajna jača od prava na istine“, a dvije godine kasnije tom pitanju posvetio je i svoj „Prijedlog praktične politike“.

Državna tajna u narednih 30 godina

Na važnost otvaranja svih arhiva ukazala je i istraživačka mreža BIRN koja je u kolovozu ove godine podsjetila da je FHP 2014. godine od Ministarstva obrane tražio dokumente koji se tiču djelovanja 37. motorizirane brigade Vojske Jugoslavije tokom rata na Kosovu. Ubrzo poslije toga, cjelokupni arhivi te brigade proglašeni su državnom tajnom za narednih 30 godina.

Istraživanje arhiva o 37. motoriziranoj brigadi pokazalo se neophodnim, jer je FHP utvrdio da su u njenoj zoni odgovornosti bila sela Donji Zabelj, Gladno selo, Rezala i Staro Čikatovo, gdje su ubijeni pripadnici albanske nacionalnosti, a čiji su posmrtni ostaci pronađeni u grobnici u Rudnici.

Tom brigadom zapovijedao je tokom rata Ljubiša Diković, koji je na mjestu načelnika generalštaba Vojske Srbije bio od 2011. do 2018. godine.

Odluku da se arhiva o brigadi proglasi državnim tajnom donio je bivši ministar obrane Srbije Bratislav Gašić, koji je na toj dužnosti bio između 2014. i 2016. godine.

„Paradoksalno je da je Gašić sada direktor Sigurnosno-informativne agencije Srbije. To nam samo pokazuje da se oni koji kriju podatke i potencijalno prikrivaju zločine, suprotno Zakonu o tajnosti podataka, vrlo brzo nagrađuju“, rekao je u kolovozu programski koordinator Inicijative mladih za ljudska prava Marko Milosavljević, a prenio BIRN.