Srbi su opet tema hrvatskih izbora, no koga će oni birati?

Jedan od trojice kandidata Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) jest Boris Milošević, zastupnik kojega mnogi vide kao nasljednika Milorada Pupovca, predsjednika stranke i najistaknutije političke figure srpske zajednice u Hrvatskoj. Kaže, Srbi su zainteresirani za izbore, a u Hrvatskoj ih na popisu birača ima oko 200 tisuća. „Na parlamentarnim izborima 2016. godine glasalo ih je oko 80 tisuća", objašnjava u razgovoru za Deutsche Welle.

Ovi izbori, smatra Milošević, važni su za Srbe zbog toga što u Hrvatskoj djeluju i političari bez stvarnog političkog programa koji „pale" atmosferu antisrpskim sentimentima. „Važno je da takve političke opcije, ako uđu u parlament, budu marginalne i da ne sudjeluju u vlasti.Imali smo kratkotrajno iskustvo vlade Orešković - Karamarko i vidjeli smo što se događa kad ekstremna politika odlučuje."

Na jedno od tri zastupnička mjesta „puca" i Srđan Milaković, nekadašnji SDSS-ovac, danas najprepoznatljivije lice Demokratskog saveza Srba (DSS) čija su tri imena na listi za XII. Izbornu jedinicu. Kaže, problemi s kojom se zajednica suočava jesu marginalizacija i negativno etiketiranje koje se odražava na sve segmente svakodnevnog života. „Ovi izbori su bitni jer će se odlučiti o politikama koje će biti dominantne u upravljanje državom. I inače je to bitno, ali sad su te politike jako udaljene i mogu jako utjecati na građane", objašnjava pa dodaje: „Nismo očekivali da će nakon tridesetak godina od stvaranja nacionalnih država na ovim prostorima u fokusu biti nacionalni sentimenti. Utisak je kao da se sada gradi država. U tom smislu se vidi važnost ovih izbora."

„Srbi su krivi za sve"

SDSS je  u finišu kampanje objavio parodijski spot koji korespondira sa stvarnošću i aktualnim teorijama urote pa se u njemu optužuje Srbe i Pupovca za sve; od organiziranja drugog vala koronavirusa do prodaje navodno štetne 5G tehnologije Billu Gatesu. Takvo stanje kolektivne svijesti je, smatra Milošević, posljedica opterećenošću ratnim nasljeđem i činjenicom da desnica antisrpskom kampanjom održava naklonost svojih birača. „To je najlakše. Nije nužno imati program, govoriti o gospodarstvu. Najlakše je reći da SDDS upravlja Hrvatskom te da premijer isključivo sluša Srbe koji su povlašteni", navodi i podsjeća na pokušaje raspisivanja referenduma kojim bi se ukinula zastupnička mjesta rezervirana za nacionalne manjine.

Srbima se, potvrđuje Milošević, nameće kolektivna krivnja za zločine počinjene u Domovinskome ratu. „Nekima rat još traje. Srbi su neprijatelji. Tu ratnu priču guraju u sve dijelove društva pa se ide na nametanje kolektivne krivnje, bez obzira na to što svaki zločin ima ime i prezime. To je ta priča da krivci šetaju slobodno Hrvatskom. To se generalizira. Stavlja se znak jednakosti između Srba, krvnika i četnika", navodi Milošević.

Komentirajući incidente, primjerice nedavni istup skupine navijača Dinama koji su srpskim ženama i djeci zaprijetili silovanjem, Milošević kaže da su to „mladi ljudi s ulice koji su reagirali kako ulica reagira kada država i društvo ne adresiraju probleme na pravi način. Oni su, kaže, posljedica normalizacije ustaških simbola, znamenja i zločina.

Milaković kaže da hrvatski građani sada biraju između politike raspirivanja nacionalističkih strasti, one umivenije koja je proteklih godina sve to nastojala držati pod kontrolom i liberalnije lijeve opcije kojoj, dodaje, ankete daju prednost. No kakav je izbor pred srpskim biračima koji se odluče za manjinske izbore?

Dvije srpske opcije

Iako se stječe dojam da SDSS ekskluzivno zastupa prava Srba u Hrvatskoj, situacija nije takva, kaže nam SDSS-ov Milošević: „I na ovim i na prošlim izborima sudjeluje DSS. Oni imaju određenu političku snagu, ali ne mogu ugroziti vodeću političku poziciju SDSS-a koji od 2003. godine osvajao sva tri mandata koji pripadaju srpskoj manjini. Alternative ima, uključujući i nezavisne kandidate na lokalnoj razini, no nisu toliko organizirani da bi mogli ugroziti položaj SDSS-a."

DSS-ov Milaković, koji je ranije izjavljivao da se njegova stranka nada barem jednom mandatu u izbornoj jedinici rezerviranoj za manjine, kaže da je SDSS vidio iznutra i izvana te da je riječ o stranci u kojoj nema pluralizma: „Imate političkog prostora koliko vam se ostavi. U smislu odlučivanja, utjecanja i kreiranja politike, ta je moć unutar SDSS-a postavljena na vrlo visoku razinu i bez realnih demokratskih procedura. Čak i kada se radi o samim članovima, a kamoli kada se radi o srpskom stanovništvu."

Jedina mogućnost pluralizacije političkog života Srba u Hrvatskoj je bila, tvrdi Milaković, da se osnuju konkurentske opcije, ali to je, objašnjava teško. Kao razloge navodi mehanizme kontrole medija i tokove novca. „Naime, institucije srpske zajednice također kontrolira SDSS. Kada imate prednost od 30 godina, kada dominantno utječete na vlast i politike, to stvara teškoće za druge koji bi htjeli koliko-toliko pluralizirati priču", nastavlja i dodaje: „Nije samo to posljedica takve kompromitacije politike. Zbog nje dio biračkog tijela ne glasa na manjinskim izborima. Možda vide prostora na građanskim izborima. S druge strane, dolazimo i do toga da gube interes za izlazak na birališta."

Moraju li Srbi biti uz vlast?

O proteklom mandatu Andreja Plenkovića, čiju je vladu SDSS podupirao, Boris Milošević pak kaže da je dočekan s olakšanjem nakon kratkotrajne vladavine Karamarko-Orešković. „Ne možemo reći da se Plenković i vlada nisu trudili spustiti tenzije u društvu, ali nažalost antimanjinske snage su se toliko osnažile da ih Vlada nije uspjela staviti tamo gdje pripadaju. Možda postojeći problemi, nažalost, nadilaze mandat jedne vlade i čak jednu stranku. Za društveni konsenzus do sada nije bilo snage."

Milaković pak Miloševićeve navode opisuje kao razumijevanje koalicijskog partnera. Navodi i kako mu je uvijek smetala politika prema kojima nacionalne manjine moraju biti uz vlast kako bi postigle boljitak za svoje birače. „Ne možemo se svesti na to. Problem je što su zbog toga srpske institucije postale ovisne o funkcioniranju vlasti. Kako nije riješen njihov status svih ovih godina, one su u financijskoj ovisnosti." Zato je i njegova stranka pozivala SDSS da izađe iz vlasti.

Premijera Plenkovića je, kaže, u protekom mandatu pratila neodlučnost u donošenju krupnih političkih odluka. „Vječni problem koketiranja s ustaštvom i desnim radikalizmom postoji i u javnom prostoru i u HDZ-u. Činilo se da Plenković imao šansu presjeći ga, ali je uvijek oklijevao. Možda je on to odlučio rješavati na duže staze, ali nama to nije prihvatljivo", navodi Milaković  i podcrtava da ni Plenkovićeva vlada nije riješila ključne probleme srpske zajednice: „Njegov rad i rad vlade iz pozicije srpske zajednice može se gledati samo kroz financiranje srpskih institucija. To je stvar dogovora. Njima je najjednostavnije dati novce, a ne riješiti ništa."