Spoticanje o krvavu prošlost
6. studenoga 2008O četvrtaste, mesingom optočene kamene ploče doista biste se mogli spotaknuti na trotoaru, ne tako da baš padnete, ali zato srcem i glavom. Jer oni su postavljeni baš kao "kamen spoticanja" o povijest, kao prepreka koja bi vas trebala u prolazu prisiliti da zastanete, da se prisjetite onoga što se upravo na tom mjestu događalo prije više od 60 godina. Recimo da je u kući ispred koje stojite živio bračni par Ganter-Gilmans; muža su nacisti zbog njegovih političkih stavova i aktivnosti uhitili i ubili u logoru Sachsenhausen, nju deportirali u Theresienstadt iz kojeg se nikada nije vratila. "Ovdje je živjela Jakobine Oster, rođ. 1896., deportirana 1941. u Rigu, tamo ubijena", stoji na jednom drugom kamenu koji je postavio 51-godišnji njemački umjetnik Gunter Demnig. On je inicirao čitav projekt a na ideju je došao kada je 1993. godine radio na jednom projektu o prognanim i ubijenim Romima i Sintima iz Kölna.
Kamene ploče po cijeloj Europi
Prve blokove postavio je bez odobrenja 1997. godine, projekt je službeno startao tri godine kasnije i počeo se razvijati prema vlastitoj dinamici: što je više kamenja postavljeno, to je interes bio veći. I to ne samo u Njemačkoj. Blokovi s imenima žrtava nacionalsocijalizma - članova pokreta otpora, židova, Roma, homoseksualaca - postavljeni su u međuvremenu i u Poljskoj, Austriji i Nizozemskoj, a uskoro će se moći naći i u Francuskoj, Norveškoj i Ukrajini. Svatko može postati "kum" jednog kamenog bloka i financirati ga s 95 eura. Umjetnik rođen u Berlinu kaže kako nije nikada vjerovao da će uspjeti realizirati ovaj projekt jer je mislio da je megalomanski - za šest do 12 milijuna žrtava, isto toliko kamenih blokova?! ali onda mu je jedan protestantski pastor rekao: "Dobro Gunter, sve te milijune nećeš moći postaviti, ali može se početi s malim" i tako je i bilo.
Prijetnje smrću
2005. je Gunter Demnig dobio najviše njemačko odlikovanje Savezni križ za svoj angažman u borbi protiv zaborava, a u njemačkim kinima je nedavno zaigrao i film Dörte Franke "Kamen spoticanja" koji dokumentira kronologiju čitavog projekta. No, Demnig nije uvijek nailazio na otvorena vrata i razumijevanje za svoju akciju, što se vidi i iz filma. U Münchenu gradske vlasti još uvijek spriječavaju postavljanje spomen-ploča, neki kritičari iz redova prigovaraju umjetniku da dozvoljava da se doslovno gazi po dostojanstvu žrtava, desni ekstremisti prate mrkim i prijetećim pogledom akcije postavljanja, a neki vlasnici kuća su se pobunili, pa čak i pokrenuli sudske postupke kako bi zaustavili Demniga. Među okupljenim znatiželjcima prilikom postavljanja ploča uvijek se nađe i onih koji traže da se konačno pozornost obrati na njemačke žrtve, priča umjetnik, a ukazuje na to da je dobijao i prijetnje smrću. "Meni bi bilo drago da je moj projekt manje aktualan, ali upravo zato što je još i te kako aktualan mora biti postavljeno još puno kamenih blokova", zaključuje Gunter Demnig.