Sporne koncesije na pulskim plažama

„Izgradili su platformu na moru i na njoj ne možeš biti ako ne piješ piće kupljeno na njihovom šanku ili se ne želiš voziti na skijama. Osim toga, koncesija im se proteže na tri hektara mora i lijepo su ga ogradili plutajućom ogradom“, priča Dušica Radojčić, predsjednica udruge Zelena Istra. Riječ je o ski-liftu koji je prošlog ljeta u uvali Valovine postavila zagrebačka tvrtka Warm Up. Radojčić ističe da se unutar prostora koji je ogradila ta firma nitko osim nje ne smije baviti nikakvom gospodarskom djelatnošću. „Ne smije se ni plivati unutar toga jer su dobili koncesiju na tri hektara mora na 20 godina", pojašnjava Radojčić.

To je jedan od primjera zbog kojih se udruga Zelena Istra i građanska inicijativa Volim Pulu protive Planu davanja koncesija za 2020. godinu, usvojenom na protekloj sjednici Gradskog vijeća Pule. Tim Planom se namjeravaju dodjeljivati koncesije na rok od 10 do 20 godina za popularne pulske plaže Ambrela, Saccorgiana i Ferijalni te za lučicu Bunarina. Procijenjena godišnja naknada za sve ove koncesije iznosi 280 tisuća kuna. Ona se sastoji od stalnog i promjenjivog dijela, koji pak ovisi o pretpostavljenim prihodima koncesionara.

Zelena Istra i Volim Pulu smatraju da Grad time želi privatizirati javno dobro i zapravo onemogućiti građanima pristup omiljenim plažama.

Odbijene sve primjedbe protiv koncesije

Grad je dosad izdavao koncesijska odobrenja na rok od jedne do pet godina kojima se u udruzi i inicijativi ne protive jer smatraju da privatnik u tom roku može povratiti uloženo, a da se istodobno ne uzurpira javno dobro. S druge strane, na jednoj plaži može se izdati više odobrenja, pa ondje može poslovati više poduzetnika i puniti gradski proračun, za razliku od koncesije koja se odobrava samo jednom poduzetniku. Pulski gradonačelnik Boris Miletić svojedobno je tu namjeru obrazložio kvalitetnijim ulaganjem u plaže budući da bi dugoročni koncesionar, prema njegovu tumačenju, imao interesa za ulaganje ukoliko bi mu se omogućilo dugoročno poslovanje.

Nedavno je provedeno i javno savjetovanje o spomenutom Planu na koji su, prema informacijama Grada, stigle 42 primjedbe, mahom protiv koncesije, koje su redom odbijene. Međutim, prema informacijama građanske inicijative, kojoj su građani slali kopije primjedbi poslanih elektroničkom poštom, stiglo ih je čak 123. Stoga u Zelenoj Istri tvrde da je Grad ignorirao građane i falsificirao izvještaj o provedenom savjetovanju te su ga zato prijavili službeniku za informiranje. Iz Grada, s druge strane, tvrde da je došlo do problema s elektroničkom poštom, pa nisu evidentirane sve pristigle primjedbe. A za one evidentirane kažu da nisu prihvaćene zato što je predmet savjetovanja bilo donošenje Plana za 2020. godinu, a ne davanje konkretnih lokacija u koncesiju.

Iz Grada također ističu da se Planom predviđa samo mogućnost davanja koncesija na navedenim lokacijama, uz jasan uvjet da se plaže ne smiju ograđivati. Iz toga, prema tumačenju Grada, nedvosmisleno proizlazi i slobodan ulazak na plaže. Hoće li navedene lokacije doista i biti dane u koncesiju, na kojoj površini i pod kojim uvjetima, odlučivat će posebnim odlukama Gradsko vijeće, i to nakon prethodno provedenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, ističu iz Grada.

Smiju li koncesionari ograditi plažu?

Iz Zelene Istre najavljuju da će, u slučaju dodjele koncesija, ukazivati na njihovu koruptivnost i društvenu štetu. Čak najavljuju poziv građanima da zajedno podnesu zahtjev za dodjelu koncesije. Dušica Radojčić citira članak 9. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama prema kojem se davanjem pomorskog dobra na gospodarsko korištenje druge osobe mogu djelomično ili potpuno isključiti od upotrebe ili korištenja.

„Dosad su se na plažama koje se žele dati u koncesiju obavljanje najrazličitije gospodarske djelatnosti putem koncesijskih odobrenja koja ne isključuju javnost od korištenja pomorskim dobrom. Prihod od koncesijskih odobrenja u cijelosti je prihod Grada. Od djelatnosti putem koncesijskih odobrenja živi veliki broj naših sugrađana", pojašnjava Radojčić. I upozorava da se, za razliku od toga, prihod od koncesija dijeli na tri dijela: trećina ide državi, trećina Istarskoj županiji i trećina Gradu. Koncesija ujedno omogućava isključivanje javnosti, odnosno uvjetovanje pristupa naplatom. „Zbog toga je isprika da se plaže neće ograđivati tako prozirna", kaže Radojčić.

Zeleni i članovi inicijative su, podsjećamo, zbog istog razloga prosvjedovali ispred Gradske palače u Puli lanjskog siječnja, prilikom usvajanja Plana koncesija za 2019. te Srednjoročnog plana davanja koncesija od 2019. do 2021. Na tadašnjoj sjednici Gradskog vijeća Miletić je kazao da se ove odluke donose od 2015. godine, gotovo tehnički i jednoglasno, bez rasprave i problematiziranja. „Ovdje je sporno samo to što nema zainteresiranih koncesionara. Svim odlukama Prostornog plana zabranjeno je ograđivanje i naplaćivanje. Sav taj nepotreban strah koji se upućuje građanima uopće ne stoji", izjavio je tad gradonačelnik.