Sporazum s Prištinom: Vučić traži podršku i za DA i za NE

Srbiji je „jasno stavljeno do znanja" kakve mogu biti posljedice odbijanja njemačko-francuskog plana, čuje se od predstavnika vlasti u Beogradu. Poslije živih diplomatskih aktivnosti i posjeta međunarodnih dužnosnika, Srbiju očekuje napet politički tjedan tokom koje će predsjednik Aleksandar Vučić očigledno tražiti podršku za pristajanje na plan koji su podastrli predstavnici EU-a uz podršku Amerikanaca.

U tom planu, u koji je srbijanski list Danas imao uvid, navodi se niz namjera o dobrosusjedskim odnosima, ali pažnju privlači članak 4. u kojem piše: „Srbija se neće protiviti članstvu Kosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji.“

Iako je predsjednik Vučić rekao kako je prihvatio da taj plan bude temelj za konačni dogovor oko Kosova, istaknuo je da „na jednu stvar“ Srbija neće pristati. No nije precizirao je li to upravo članak 4. koji bi značio da Beograd „podigne rampu“ i za članstvo Kosova u Ujedinjenim narodima.

Mnogi su takav stav međunarodnih predstavnika pročitali kao ultimatum, dok su reakcije vlasti poslužile samo za dodatno zbunjivanje javnosti. Te izjave su se kretale od daljnjeg širenja misterije („o tome ne možemo govoriti"), preko kontradiktornog nastavka da „ne skrivamo ništa“, pa do najave da „Vučić ipak neće dozvoliti nikakva iznenađenja“ te „da će na kraju narod odlučiti“.

Ultimatum je realnost

Prijedlog zaista liči na ultimatum koji nije iznenađenje, ističe politički analitičar Đorđe Vukadinović. „Proteklih mjeseci smo imali postupno zatezanje omče i čini se kako se sada zaključilo da se taj zahtjev ne može u potpunosti odbiti", navodi on za DW. „Ne mislim da je završena stvar, ali mislim da je korak u pravcu prihvaćanja onoga što i sam Vučić kaže da prihvaća“, kaže Vukadinović.

Vanjskopolitički komentator Boško Jakšić poruke koje su stigle sa Zapada ne vidi kao ultimatum  i napominje da „u kontekstu ukrajinske krize Zapad želi kosovsko pitanje skinuti s agende".

„To je objektivna i realna ponuda i nekakvo rješavanje tog pitanja bi bilo možda i od povijesnog značaja. Činjenica da se sve događa pod pritiskom je samo rezultat toga da razne vlasti u Srbiji već dva desetljeća nisu željele napraviti rez i riješiti kosovski problem", ocjenjuje Jakšić za DW.

A sad na konzultacije

Predsjednik Srbije je najavio široke konzultacije sa srbijanskom Vladom, parlamentom i svim značajnim društvenim skupinama. Dijelu oporbe je to bio povod za prozivke Vučića, kojem zamjeraju da je sam pregovarao i donosio sve odluke oko Kosova, a sada odjednom želi dijeliti odgovornost s drugima.

Proeuropski dio oporbe je podržao Vučićev stav, a sve zajedno je dovelo do toga da vlasti čitav diskurs skrenu na potrebu podrške Vučiću i političkom jedinstvu zemlje. Posebno je zanimljivo što vlast obećava konzultacije o prijedlozima koje „ne može otkriti“, ali istovremeno tvrdi da se od građana ništa ne skriva.

Đorđe Vukadinović vjeruje da su najavljene „konzultacije" zgodna prilika za kupovinu vremena. „Ta debata se može usmjeriti u željenom pravcu, s obzirom na kontrolu društvenih, političkih i medijskih tokova. Tako bi se dobila makar iluzija šire suglasnosti. Ako se, recimo, Vučić suoči s velikim i čvrstim NE, onda će se moći skloniti iza toga. Poanta je da želi podijeliti odgovornost, bilo za DA ili NE“, smatra Vukadinović.

Podrška bi svakako bila dobrodošla, napominje Boško Jakšić, „jer scenarij u kome bi se uzbunile široke narodne mase, moguće na poziv Crkve, svakako ne bi bio dobar i politički bi destabilizirao Srbiju. Tu bi se ono što se između ostalog zamjera Vučiću – kontrola medija – u ovom slučaju pokazalo kao prednost“, kaže Jakšić.

Sporna točka četiri

Nije baš sasvim jasno oko čega će se voditi konzultacije, jer i dalje ostaje tajnovito je li tekst koji su sada prenijeli beogradski mediji konačna verzija njemačko-francuskog plana.

No i Đorđe Vukadinović smatra da je najspornija točka 4. koja, kako kaže, otvara perspektivu Prištine za članstvo u UN-u.

„Mislim da će se oko toga i vrtjeti najavljene unutarnje konzultacije. Formalno, članstvo u UN-u ne ovisi o Srbiji, ali bi svakako njeno mirenje s tim oslabilo front odbijanja koji postoji unutar Vijeća sigurnosti i naročito kod onih članica Europske unije koje nisu priznale Kosovo", ocjenjuje Vukadinović.

Čemu bi služio referendum?

Izjava premijerke Ane Brnabić, koja je rekla da na kraju ionako mora odlučiti narod, ponovo je na scenu vratila pomalo zaboravljenu ideju referenduma o Kosovu.

Boško Jakšić smatra da nema potrebe za raspisivanjem referenduma oko neke vrste mirovnog sporazuma. „Dovoljno je taj sporazum ratificirati u parlamentu. Referendum bi u ovom trenutku značio podjelu Srbije na linije oštrog unutarnjeg sukoba, ako ne i građanskog rata“, smatra Jakšić.

„Ako se SPC službeno suprotstavi, Vučić ne može dobiti taj referendum ni uz pomoć svih 700.000 članova Srpske napredne stranke. Pitanje je onda čemu sve to ako se ponovo vraćamo na početne pozicije“, skreće pažnju Jakšić.

Ulog je previše velik, kao i pritisak, i zato referendum nije nemoguć, kaže pak Đorđe Vukadinović. „Referendum je način da se to pitanje prihvati ili odbije, ali je isto tako važna i formulacija referendumskog pitanja. Vidjeli smo kako je ta kampanja izgledala povodom referenduma o ustavnim promjenama na području pravosuđa, a ovdje bi to bilo daleko gore ako bi trebalo provući neko DA", podsjeća ovaj analitičar.

„Mislim da je zato referendum dosta riskantno rješenje za vlast, posebno ako želi da sporazum prođe. Ako se pak želi skloniti iza NE za sporazum, onda bi referendum bio praktičan za vlast“, zaključuje Vukadinović.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu