Komentar: Sporazum EU-Turska je propao!
Najprije je potjerao turskog premijera. A onda je autokrat s Bospora uz slavlje svojih pristalica najavio da svatko treba ići svojim putem, EU svojim, a on svojim. Kod ovog posljednjeg Europljani ne mogu puno toga promijeniti, sve dok predsjednik ima podršku većine svog naroda. Ali time je sad više nego jasno da će EU morati opet tražiti vlastito rješenje za izbjegličku krizu.
Provokacijom na provokaciju
Europljani su već i ranije dozvolili da ih turski predsjednik provocira na sramotan način, na primjer kada je tijekom zime pričao o tome da je liberalizacija voznog režima za turske državljane neizbježna protuusluga ako se želi da Turska preuzme izbjeglice iz Grčke. I prijetio kako će otvoriti vrata prema Europi - ukoliko Europa ne "isporuči" rješenje. To je jednostavno prijetnja, bez obzira na uvjete za okončavanje dosadašnjeg viznog režima. Najkasnije u toj prilici je predsjednik otkrio o kome se zapravo radi. On smatra da se nalazi u boljoj poziciji i tu poziciju besramno koristi. Erdoganu se to ne može ni predbaciti, jer on već odavno ni ne pokušava prikriti želju za moći i svoju hladnokrvnost.
Za Europljane vrijedi stara deviza: onaj tko se dovede u opasnost, od nje će i stradati. S političarima kao što je Erdogan ne mogu se praviti politički dogovori. Njemačka kancelarka Angela Merkel je sve nade položila u premijera Ahmeta Davutoglua - i u to da će on pobijediti u političkom odmjeravanju snaga s predsjednikom, te da će on Tursku povesti u smjeru EU. Stavila je ulog na pogrešnu kartu. Sporazum koji je sklopila s Turskom sada je samo hrpa krhotina.
EU se ne smije praviti kao da ništa ne vidi
Odgovor na pitanje koliko EU sada smije popustiti po pitanju liberalizacije viznog režima, obzirom na manjkavosti kod Turske, glasi: nimalo! Erdogan je najavio da neće promijeniti sporni Zakon o borbi protiv terorizma. To znači da će ga i dalje koristiti kao sredstvo za progon Kurda, pisaca i novinara. Primjer takvog djelovanja je presuda od pet godina zatvora za glavnog urednika oporbenog lista Cumhuriyet, koji je kažnjen jer je radio svoj posao i objavio informacije koje su neugodne za Erdogana. Koji zakon se zloupotrebljava da bi se došlo do takve presude je sasvim svejedno - ovdje se radi o načelu.
Potpuno ukidanje slobode štampe, što se upravo događa u Turskoj, predstavlja kršenje jednog od temeljnih prava u Europskoj uniji. Time je isključeno da Turska može ispuniti pretpostavke za ukidanje viza. To se ne može odobriti, tu nema nikakvog prostora za interpretacije propisa. Brojni zastupnici Europskog parlamenta i njemačkog Bundestaga su već najavili da Turska ne može računati na "popust" kada je riječ o ispunjavanju preduvjeta za bezvizni režim. Vrijeme je da ih se drži za riječ. Čini se da Recep Tayyip Erdogan stalno testira koliko je Europska unija spremna odbaciti svoje vrijednosti. U ovom trenutku ne treba nam govor Pape da bi se prisjetili naše humanitarne tradicije. Naš vlastiti razum je dovoljan da bismo shvatili da je krajnji trenutak da povučemo ručnu kočnicu.
Unija mora sama riješiti izbjegličku krizu
Sporazum EU-Turska o izbjeglicama je mrtav. Potreban nam je plan B, ili još bolje – novi plan A. Još se ne zna koje poteze će povući Erdogan nakon europskog "ne" bezviznom režimu. Vjerojatno će izbjeglicama ponovno otvoriti put prema Europi. Spomenuti sporazum ionako od početka nije bio njegov projekt. On je i ranije na velika zvona izjavljivao kako Europa treba više njega, nego što on treba Europu. Geopolitički gledano - to je pogrešno razmišljanje. Ali čini se da je njemu to svejedno.
U Bruxellesu se već moraju spremiti na novi ljetni horor, odnosno na niz kriznih summita koji će se razvući do duboko u noć. Međutim, nema izlaza osim pronalaska europskog rješenja za migrante i izbjeglice. Erdogan ispada iz igre kao partner. Vrijeme je da se turskom diktatoru u povojima kaže što se misli o njemu. Glasno, jasno i bez uvijanja.