310809 Zweiter Weltkrieg

Trg Appellhofplatz u središtu Kölna, samo je nekoliko minuta pješice udaljen od Katedrale. Pred zgradom Upravnog suda se užurbano radi. No, kako kaže povjesničarka Karola Fings, ovdje nije riječ o uobičajenom projektu: "Lagana konstrukcija u obliku pergole, visoka tri metra, osam metara široka. Dakle, ispod se može prolaziti. A natpis je gore, tako da se mora gledati prema nebu, tu su šarena slova."

Karola Fings upravo ide na posao. Ona radi u Dokumentacijskom centru o nacizmu koji se nalazi na drugoj strani ulice. Ondje je zloglasni Gestapo mučio uhićenike, među kojima i one muškarce koji su odbili ići u rat. Oni su potom u zgradi današnjeg Upravnog suda osuđivani na smrt. Sada je ovdje nastao spomenik dezerterima Drugog svjetskog rata. No, tome je prethodio dug put, kaže Karola Fings: "Poslije 1945. godine bilo je puno diskriminacije, a do zaokreta je u stvari došlo tek nakon što su na vidjelo izašli zločini regularne njemačke vojske i kada je postalo jasno da se nije radilo samo o junacima koji su, takoreći, krajnje naivno otišli u rat za Njemačku i tek nakon 1945. primijetili da ih je Hitler zaveo i prevario."

Odluka koja je promijenila život

Oko 300 kilometara sjevernije, u Bremenu u svom trosobnom stanu sjedi Ludwig Baumann. On se uskoro mora iseliti - njegova kuća će biti srušena kako bi se na tom mjestu izgradilo naselje s modernim ekološkim zgradama. Ovaj 88-godišnjak sa sobom će ponijeti i desetke registratora prepunih dokumenata, stotine video vrpci i novinskih članaka. Ludwig Baumann je predsjednik Savezne udruge žrtava nacističkog pravosuđa, čije je sjedište - njegov stan. U proljeće 1942. on je donio odluku koja će promijeniti njegov život. Zajedno s još jednim prijateljem, tada 20-godišnji Ludwig, odlučio je pobjeći iz njemačke vojske u Sjedinjene Američke Države. Obojca su uhićeni i osuđeni.

Baumann priča: "Bio sam deset mjeseci u ćeliji za osuđenike na smrt, s okovima na rukama i nogama. Svako jutro kada bi bila smjena straže mislio sam da dolaze po mene. Bilo je užasno. Ta me sjećanja progone i dan danas." Njegov je prijatelj kasnije kao njemački vojnik poginuo u Rusiji. Ludwig Baumann je preživio, no svoje dostojanstvo dugo nije uspio vratiti. "Javio sam se odmah poslije rata. Nadali smo se da će nam se za naše držanje odati priznanje. No, mi smo bili nazivani kukavicama, kriminalcima, izdajnicima i prijetilo nam se", prisjeća se nekadašnji dezerter.

Dug put do pravde

Njegov je otac umro samo nešto kasnije. Ludwig Baumann kaže kako nije mogao podnijeti sramotu. On sam je, kao obiteljski čovjek i trgovački putnik, pokušavao voditi normalan život. No, istovremeno je sve više tražio utjehu u alkoholu. Tek kada je njegova supruga umrla na porodu sa šestim djetetom, bio je prisiljen preuzeti odgovornost za obitelj. Potom se angažirao u mirovnom pokretu i polako shvatio da nije jedini. Godine 1990. osnovao je Saveznu udrugu žrtava nacističkog pravosuđa. Na prvi sastanak je došlo 37 muškaraca. Oni su se odlučili boriti za povratak svog dostojanstva: pred sudom, u medijima, u centrima političke moći.

Dugo vremena sve je bilo uzalud, kaže Baumann: "U Bundestagu se uvijek tvrdilo da ne možemo biti rehabilitirani jer bi se time stavilo izvan zakona sve vojnike Wehrmachta, dakle njih 18 milijuna. Rekli su da ne možemo biti rehabilitirani jer bi se time potkopali zapovjedništvo i moral Bundeswehra."

Kasna zadovoljština za dezertere

Tek 2002. godine njemački je parlament ukinuo sve presude dezerterima koje su donijeli nacistički sudovi. Taj uspjeh, kao i gradnja spomenika u Kölnu, ono je što je Ludwiga Baumanna sve ove godine poticalo na djelovanje: "To je prvi spomenik koji financira jedan grad. I to na ovom važnom mjestu, gdje su prije bili zatvor Gestapoa i izvanredni sud, ovaj trg s pogledom na Katedralu. Taj dostojanstveni lijepi spomenik je ispunjenje mog sna."

I Ludwig Baumann će biti nazočan na otkrivanju spomenika. On je bio i član žirija koji je donio odluku o njegovom izgledu. No, on u Köln putuje sam. Jer, on je zadnji preživjeli član Savezne udruge žrtava nacističkog pravosuđa.

Autor: Michael Borgers/Andrea Jung-Grimm

Odg. urednik: Anto Janković