Split u raljama senzacionalističkih medija

Trostruko ubojstvo u Splitu pretprošli tjedan rezultiralo je u medijima novim etiketiranjem najveće dalmatinske urbane sredine kao „grada slučaja". Tako se naime gotovo redovno i već uobičajeno tretira, osobito na hrvatskim internetskim portalima i na televizijama, gotovo svaki splitski primjer kriminala. Uređivačke politike slijede i medijski analitičari, te poznata lica iz politike i društvenog života koja prigodno komentiraju temu. Javnošću vlada takoreći nepodijeljen dojam kako je Split istinski kriminalni raj, pa se na red pozivaju jednako pravna država i lokalni autoriteti.

Da je takav diskurs uspješno plasiran kao unosna medijska roba, odmah zatim pokazuju odjeci i produženi efekti svake slične situacije. Nakon spomenutog zločina, na najčitanijem hrvatskom portalu je već sljedeći dan osvanula vijest da je nepoznati počinitelj oštetio svježi beton na jednom splitskom nogostupu. Narednog dana je Hrvatska radiotelevizija objavila da je izvjesna osoba fizički napala vozača jednog splitskog gradskog autobusa. Svaka nezakonitost u tom gradu očito je medijski neodoljivo atraktivna za hrvatsku informativnu scenu, superiorno u odnosu na vijesti iz ostatka zemlje.

Nasjeo i novi predsjednik RH

Novi hrvatski predsjednik Zoran Milanović također je „uzjahao" val, prošli tjedan nazvavši Split „nesigurnim" gradom. No čini se da je mnogima promaknula službena statistika o kriminalnim djelima. Prema posljednjem najozbiljnije strukturiranom istraživanju, u provedbi Ekonomskog instituta u Zagrebu za 2017. godinu, činjenice stoje posve nasuprot forsiranoj medijskoj slici. Uzimajući u obzir fizičko nasilje, imovinske delikte, prometne nesreće i zloporabu droga, Split se bilježi kao natprosječno siguran. Od njega su gori: Zagreb, Rijeka, Osijek, Zadar, Pula, Varaždin, Karlovac, Šibenik, Slavonski Brod, itd. Do danas je kriminal u Splitu unekoliko porastao, no to je ujedno slučaj za čitavu Hrvatsku.

Ipak, hrvatski mediji su namjesto činjenične istine proizveli dojmovnu, pritom sasvim oprečnu faktima, stvarnost. Uostalom, indikativno je i to da su vjerodostojne podatke u ovom slučaju najprije prenijela dva manja internetska medija, Tportal.hr i Bilten.org. Gordana Vilović, profesorica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, prokomentirala je za Deutsche Welle da mediji nove generacije naročito brzo šire moralnu i drugu paniku u ovakvim prigodama: „U takvim primjerima postajemo zatočenici negativne uloge portala i društvenih mreža, uz komentare raznih grupacija koje lako prepariraju stvarnost, kreirajući novu u virtualnom svijetu."

Kako klikovi stvaraju antinovinarstvo

„Najnoviji događaji u Splitu potvrdili su", dodala je Vilović, „da taj grad posebno često zadobiva epitet slučaja. Ali ponekad su dežurni i neki drugi, npr. donedavno Zadar. Statistike govore suprotno, ako provjerimo činjenice sad kad je Split posrijedi. No samo ako zaista provjerimo. U protivnom, bit ćemo određeni medijski nametnutim utiscima. A priča o Splitu će se u međuvremenu jednako nekritički preseliti drugdje. To je novinarski apsolutno neprihvatljivo, no to je naša realnost, ta nerealna slika stanja stvari." Pa, više je nego jasno da se zato nameće pitanje – zbog čega mediji postupaju na takav obmanjujući način.

„Zbog preživljavanja na tržištu. Primijetit ćete da i novine moraju imati internetski portal, svoju online publikaciju. Mi nemamo veliko tržište kao Njemačka ili Francuska. Trebaju im 'klikovi', čitanost pod svaku cijenu. Cijeni svjedočimo dok ovako razmatramo iskrivljenu sliku, jer 'klikovi' stvaraju antinovinarstvo. Sve je više onih medija i novinara koji su primorani brzinski tražiti nove publike. Oni na koncu nemaju ni vremena za provjeravanje činjenica, čak i kad bi to željeli", zaključila je prof. Vilović. Dodali bismo kako je zbog toga još kobnije vladino zapostavljanje i opstruiranje neprofitnih medija posljednje četiri godine.

Splićani ispadaju naivni

Mada i Europska komisija ističe vrijednost javno financiranih medija i malenih tzv. medija zajednice, u Hrvatskoj aktualne vlasti favoriziraju one komercijalne. Namjenjuju im se izdašne subvencije, no stradava funkcija valjane informiranosti društva. Ali, da ne bismo svu krivnju za recentnu praksu općeg dezinformiranja svalili na medije i politiku, pripomogla nam je Mirjana Nazor, umirovljena sveučilišna profesorica psihologije iz Splita: „Istina je da od nas prave 'Bronx', pri čemu je nasjeo i Milanović. Ali krivi smo i mi Splićani, iako nipošto nismo natprosječno kriminalni, naprotiv."

„Sami imamo potrebu naglašavati sve svoje, pa i negativno. Što se tiče kriminala, tako je još otkako je Split svojevremeno bio odskočio većom statistikom oko droga. Mnogi su nas otada pretekli, ali ljaga je ostala. Bolje bi bilo da nam je nekad malo više neugodno, jer mediji to troše prilično bezobzirno. Ispadamo s razlogom naivni", rekla nam je prof. Nazor, dodajući da se teško naknadno boriti protiv stereotipa, jer su oni već i psihološki vrlo praktični za oslanjanje. Pa, izgleda da Splitu stoga treba poželjeti malo više samokritičnosti, a medijima vladine mjere za lakši tržišni pritisak.