Nova stanica na putu pomirenja Hrvata i Srba

Da nije stravičnog zločina počinjenog nekoliko tjedana nakon vojno-redarstvene operacije Oluja, vjerojatno se u malenim i praznim Gruborima nikada ne bi našli predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, ministar branitelja Tomo Medved (HDZ), potpredsjednik Vlade RH i politički predstavnik srpske zajednice Boris Milošević (SDSS), predsjednik SNV-a Milorad Pupovac i izaslanik srbijanskog predsjednika Veran Matić.

Trebalo je točno 25 godina nakon ubojstva šestero civila srpske nacionalnosti da se na ovom mjestu, a koje su nekadašnje vlade pokušale ukloniti s karte ratnih sjećanja, okupe politički moćnici kako bi poručili da su svjesni ratnih stradanja nekadašnjih protivnika.

Za zločin u Gruborima počinjen tijekom paleži i pljačke takozvane Krajine nakon Oluje nitko nije odgovarao. Iako je suđenje kao zločince označilo pripadnike elitne Antiterorističke jedinice Lučko, a koja je tih dana provjeravala teren prije nego se kroz njega „Vlakom slobode" provezao hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, tužiteljstvo nije uspjelo dokazati da je optuženi trojac zaista kriv. „Zavjet šutnje“ i „državno prikrivanje zločina“ samo su neke od fraza koje su se vezale za ovaj postupak u kojem je pod sumnjivim okolnostima stradao i jedan od osumnjičenih, prema službenoj verziji – samoubojstvom.

„Mržnju ne prenositi novim generacijama“

„Empatija i priznanje svih nevinih žrtava su pretpostavka pomirenja i prestanka mržnje, a vrijeme je da mržnja prestane i da se ne prenosi na nove generacije, da nam djeca ne rastu s predrasudama prema drugima samo zato što su ti drugi druge nacionalnosti", izjavio je Šibenčanin Boris Milošević i sam stradalnik rata čiji je otac bio hrvatski vojnik u Oluji da bi mu majku (Miloševićevu baku) ubio jedan od pripadnika hordi koje su pljačkale i pustošile „Krajinom" mjesecima nakon rata.

„Šteta zbog zločina u Gruborima napravljena je i Hrvatskoj kao državi, zbog tog zločina je na Hrvatsku navučena mrlja kao na državu napadnutu u ratu. Šteta koju država sama sebi nanese je nešto što nije apsolut, država ne može biti pod svaku cijenu. Užas izaziva ubojstvo šestero nevinih starih ljudi. U ime koje proklete pravde djeluju ljudi koji su mogli ubiti nevine civile? Nakon ovoga više ništa nije isto”, kazao je nadahnuto predsjednik Zoran Milanović.

No najveći osobni kapital u ovu komemoraciju unio je Tomo Medved, ministar branitelja koji je tri puta ranjavan u ratu, a čiji je brat poginuo upravo kao vojnik u Oluji. „Ovakve komemoracije prilika su da odamo počast nevinima, koji nas podsjećaju da je potrebno ulagati napore za dobrobit svih naših građana i da se ovakve stvari iz prošlosti više nikada ne ponove”, rekao je Medved iskazujući žaljenje zbog svih nevinih žrtava rata koji je razorio i raselio brojne obitelji. „Otiđimo danas iz ovog mjesta sa željom da tišinu u ovom mjestu što prije zamijeni radost. Sve žrtve neka počivaju u miru“, kazao je.

“Prvi put se događaju zajedničke komemoracije i kreira politika koja će predstavljati jedan stabilan stalni odnos prema suočavanju s prošlošću”, kazao je izaslanik srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića Veran Matić.

Tamna strana Oluje

Grubori su samo jedna od stanica na putu međusobnog priznavanja žrtava iz Domovinskog rata, a koji je zacrtala vlada Andreja Plenkovića (HDZ) uz pomoć koalicijskog partnera – Samostalne srpske demokratske stranke. Do sada državno propisan narativ o Oluji kao čistoj i besprijekornoj akciji od koje treba strogo odijeliti naknadne pljačke i ubojstva, više ne funkcionira u javnom prostoru.

Prvi korak učinio je Boris Milošević koji je, usprkos verbalnom granatiranju iz Srbije, nazočio proslavi Oluje u Kninu. To je pak u hrvatskoj javnosti, a zahvaljujući i izjavama manjinskog zastupnika Milorada Pupovca (SDSS, SNV), protumačeno kao svojevrsna emancipacija hrvatskih Srba od Beograda koji je u velikoj mjeri i odgovaran za njihova ratna stradanja na području Hrvatske. Prema najavama iz Banskih dvora premijer Andrej Plenković odat će počast srpskim civilima u Varivodama. Njih devetero ubijeno je 28. rujna 1995. godine, za što također nitko do sada nije odgovarao.

Podsjetimo, u Oluji je oslobođena petina hrvatskog teritorija iz koje su pobunjeni Srbi prvotno istjerali Hrvate da bi pod patronatom Beograda proglasili nikad priznatu RS Krajinu. Iako je akcija i na haškom sudu proglašena legitimnom, tjednima nakon nje oslobođeno područje bilo je izvrgnuto divljoj pljački i paljenju kuća, što država nije spriječila. Prema Hrvatskom helsinškom odboru za ljudska prava ubijeno je najmanje 410 civila, unatoč tome što oni nisu pružali otpor. Pred hrvatskom vojskom izbjeglo je od 90 do 250 tisuća srpskih civila i pripadnika paravojske, ovisno koji se izvor citira.

Nisu svi za ovakvo pomirenje

Uz pozive izbjeglim Srbima da se vrate na svoja ognjišta, nakon komemoracije čulo se i da će država dodatno uložiti napore u obnovu ovih područja. Iako to nije apostrofirano, ne treba zanemariti činjenicu da su na komemoraciji bili i ministrica regionalnog razvoja i EU fondova Nataša Tramišak te državni tajnik Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Nikola Mažar. Kninski gradonačelnik Marko Jelić iznio je prijedlog kako bi se u obnovu trebala uključiti i Srbija koja, važno je dodati, iz hrvatske vizure još uvijek jednostrano tumači ratna zbivanja isključivo kroz prizmu stradanja Srba.

Iako najveći dio hrvatske građanske i političke javnosti blagonaklono gleda na novu politiku pomirenja, političari desnice misle da se radi o izjednačavanju srpskog agresora i hrvatske žrtve. Da nema razloga za pomirenje, kazao je i potpredsjednik Sabora Miroslav Škoro, vođa Domovinskog pokreta koji je prije izbora pokušao ukrupniti suverenističke i desne stranke. No njegova ljutnja je razumljiva jer su ga viškom u sastavljanju vlade učinili upravo zastupnici nacionalnih manjina uz čiju je pomoć Andrej Plenković došao do saborske većine. Takvi stavovi, čini se, u potpunosti se odbijaju od politike druge Plenkovićeve vlade koju, unatoč prividnim sukobima, podržava i predsjednik Milanović.

"Ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba neće vas grijat k'o što ovo grije. Grki su tamo zalogaji hljeba. Gdje svoga nema i gdje brata nije“, stihovi su srpskog pjesnika Alekse Šantića koje je Milanović izgovorio pred dvjestotinjak sudionika komemoracije u Gruborima koji su pristigli iz susjednih pustih sela ili Srbije. I pri tome ne treba smetnuti s uma da su upravo premijer Plenković i predsjednik Milanović političari koji prema istraživanjima javnog mnijenja uživaju najveću potporu hrvatske javnosti.