1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Somalija ponovno uživa na suncu i pijesku

Bettina Rühl / Željka Telišman 12. kolovoza 2013

Više od 20 godina Somalija je bila zemlja bez vlade, zemlja u kojoj je bjesnio građanski rat. Sada se situacija polako stabilizira. Njezini stanovnici čak mogu opet uživati u životu na plaži.

https://p.dw.com/p/19Ndo
Foto: Bettina Rühl

Čak ni plaže na španjolskoj Mallorci u jeku ljetne sezone nisu toliko pune kao plaža u somalijskom glavnom gradu Mogadishuu. Naročito petkom, kada stanovnici te muslimanske zemlje uživaju u slobodnom danu. Oni tu plažu još od kolonijalnih vremena nazivaju – Lido, baš kao i Talijani svoju glasovitu plažu u Veneciji. No, razlike između te dvije plaže ipak postoje i primjećuju se već na prvi pogled. U Mogadishuu se na plaži gotovo nitko ne kupa, u vodu ulazi tek tu i tamo netko, ali kratko, no zato na plaži mladići igraju nogomet, drugi šetaju. U oči upada i to da je većina posjetitelja muškog spola. Žene su rijetkost, a one koje i dođu ovamo, sjede obučene na pijesku i čavrljaju. Ako se pogled skrene s plaže prema gradu, uočit će se i ruševine, svjedoci nedavne prošlosti kada su taj grad potresale bombe, granate i ulične borbe.

Osim samo jednog jedinog restorana koji nudi jela s plodovima mora, ovdje nema niti jednog ugostiteljskog objekta. Pa ipak, oni koji su ovdje, zadovoljni su i sretni da konačno uopće mogu doći do plaže. „Već dvije godine svakog petka dolazim na Lido. Prije to zbog rata nije bilo moguće. Sada je sve u najboljem redu. U Somaliji vlada mir“, kaže 22-godišnji Shine.

Poluotok Jazeera pored Mogadishua
Poluotok Jazeera pored MogadishuaFoto: Bettina Rühl

Užitak između ruševina

No, reći kako je u Somaliji „sada sve u najboljem redu“ i kako „vlada mir“ je doista relativno. Naime, islamističke trupe Shabab milicije još uvijek redovito vrše napade. Oni su tijekom mjeseca posta ramazana bili posebno učestali i jaki. Stranci bijele kože se bez naoružane pratnje ne mogu slobodno kretati. No, na one koji su u Somaliji proveli proteklih 20 godina život u Mogadishuu danas djeluje kao raj. Ljudi su u tom gradu živjeli bez vlade, u kaosu i anarhiji. Red i prividni mir tu postoji tek unazad godinu dana otkako postoji međunarodno priznata vlada na čelu s predsjednikom Hasaanom Sheikhom Mohammudom. Od tada se situacija doista stabilizirala. Čak i spomenute islamističke trupe polako ipak prelaze u defenzivu i povlače se uglavnom u ruralna područja.

Nogomet na plaži, u pozadini ruševine rata
Nogomet na plaži, u pozadini ruševine rataFoto: Bettina Rühl

Ponosni na svoju Somaliju

Na plaži se redovito sastaje i nekoliko nogometnih klubova. I oni kažu kako je situacija sada neusporedivno bolja nego prije. „Somalija se sada gotovo potpuno stabilizirala. Sada je konačno opet moguće uživati na našoj plaži. Petkom ovdje dolaze i stari i mladi“, kaže jedan od mladića, Muhammed Nur Abubakar. Za razliku od većine Afrikanaca u drugim afričkim zemljama, koji nose dresove europskih nogometnih klubova, mladići u Mogadishuu nose majce na kojima stoji: Somalia. Ovdje očito ponos na svoju zemlju i grad stoji iznad svih drugih vrsta obožavanja i divljenja.

„Ja sam student i, obzirom da sam želio završiti fakultet, tijekom rata nisam pobjegao. Nisam se niti priključio nekoj od naoružanih grupa, uvijek sam bio i ostao civil. Mnogi stranci misle kako mi u Somaliji nemamo nikakvo obrazovanje, no ja sam siguran da to nije tako. Ovdje ima puno ljudi kao što sam ja“, kaže 21-godišnji Abubakar, student medicine, koji želi postati kardiolog.

Somalija
Građanski rat u Somaliji, obilježio je jednu cijelu generaciju djece i mladihFoto: Bettina Rühl

Nada u budućnost

On studira na jednom privatnom sveučilištu, koje su osnovali sami liječnici. No, opasnost ovdje ipak još uvijek nije sasvim prošla. I danas su tu i tamo izloženi napadima islamističkih trupa. Onaj najteži napad doživjeli su prije četiri godine kada je u napadu na tu zgradu stradalo 20 osoba – docenata, studenata kao i tri ministra ondašnje prijelazne vlade. „No, usprkos tome, mene nije strah. Te napade vrše neobrazovani ljudi. Ako bismo zato svi prestali pohađati fakultete i učiti, ovaj rat nikada ne bi prestao. Našoj zemlji su potrebni obrazovani ljudi, inače se nikada nećemo dalje razvijati“, kaže on.

A na plaži Lido sastaju se doista svi: bivši borci raznih grupa, studenti, povratnici iz egzila, umirovljenici i djeca. Tu njihove različite uloge tijekom rata ne igraju ama baš nikakvu ulogu.