Smrtonosnih injekcija - nema

"Pfizer odlučno odbija korištenje naših proizvoda kao smrtonosne injekcije u provođenju smrtne kazne", piše najveći američki farmaceutski koncern na svojim internetskim stranicama. Kako tvrdi list "New York Times", državne službe onih američkih saveznih država u kojima se još provodi smrtna kazna su tako u nevolji - jer je Pfizer bio posljednji od dvadesetak većih koncerna iz Amerike i Europe koji je još isporučivao takva sredstva.

Već neko vrijeme se za takve likvidacije osuđenika ne koristi neki određen otrov, nego se stvara "koktel" više sastojaka. Tako je i Pfizer obustavio isporuku sedam njegovih proizvoda među kojima je i sredstvo za narkozu Propofol - koji je stekao i upitnu svjetsku "slavu" kao sredstvo koje je vjerojatno uzrokovalo smrt pop-zvijezde Michaela Jacksona.

"Mi proizvodimo lijekove"

U svakom slučaju, farmaceutske tvrtke su shvatile kako im proizvodnja takvih preparata samo stvara nevolje i lošu reklamu, a zarada je - naravno, na sreću jer potražnja ipak nije tolika - gotovo nikakva. Tim više što u SAD-u u državama gdje se provode smrtne kazne injekcijom, uvijek iznova dolazi do skandala jer je taj "koktel" bio pogrešno sastavljen i doziran - i osuđenik na smrt je onda bio izložen strahovitim bolovima i patnji. Koncern Pfizer je ovu odluku obrazložio i time kako "želi da njeni proizvodi liječe i pomažu ljudima, a ne da ih usmrćuju".

Maya Foa iz organizacije za ljudska prava Reprive svakako je zadovoljna što uprave kaznionica u "državama koje provode smrtne kazne sad moraju nabavljati sredstva za smrtonosne injekcije u podzemlju."

Iako protivnike smrtne kazne može zabavljati pomisao da direktori zatvora u državama gdje se provodi smrtna kazna sada u mračnim ulicama od kriminalaca moraju nabavljati otrov za provođenje kazne, to je, naravno, besmislica. Čitav niz lijekova je zapravo otrovan u visokim dozama, a svaki student farmacije i upućeniji zaljubljenik u prirodu dobro zna - otrova ima i više nego što itko od nas i sluti.

Otrova koliko hoćete!

Tu nije riječ o egzotičnim otrovima prašuma Južne Amerike i Afrike, čak niti o dobro znanim opasnim gljivama. Nego je dovoljan posjet i obližnjoj livadi pa da se nabere dovoljno biljaka od čijeg ekstrakta nitko neće preživjeti. Đurđica, bršljan, božikovina, čak i "nedužna" visibaba... Popis je veoma dug, a zapravo ne treba niti u prirodu ako kod kuće u teglama ima odgovarajućeg ukrasnog bilja. Azalea, oleander, glicinija - i tu je možda i bolje da ne znaju svi koje su biljke otrovne. Ali treba zapamtiti da ni Vi, a pogotovo ne Vaši mališani, nipošto ne trpate bilo što u usta kad se nađete na otvorenom.

Ipak, u američkim saveznim državama koje provode likvidacije naravno da nisu zadovoljni što ne mogu računati na podršku farmaceutskih koncerna kako bi osuđenike likvidirali, kako to često vole naglašavati, "na zajamčeno human način". Doduše, američkih saveznih država u kojima se još provode pogubljenja ima sve manje, ali one sada razmišljaju vratiti se starim metodama pogubljenja: plinskoj komori, električnoj stolici i čak streljačkim strojevima.