Smjesa iluzije i zbilje
24. kolovoza 2008Bila je to savršena prezentacija, baš onakva kakvu je "naručio" Međunarodni olimpijski odbor. Kina je u Pekingu pokazala svoje prednosti: sposobnost autoritarne Vlade da mobilizira ljude i resurse za odozgo naređeni projekt. Sposobnost da, ako je to nužno, tjednima obustavi automobilski promet u velegradu i zatvori tvornice kako bi kvaliteta zraka odgovarala zahtijevanim standardima. Na žalost, Peking je pokazao i neke svoje druge sposobnosti: zabrane prosvjeda, blokade disidenata, sprečavanje novinarskog rada.
OI u Pekingu: Igre privida
29. Olimpijske igre u Pekingu možda će ući u olimpijsku povijest kao Igre privida. Tako se Međunarodni olimpijski odbor pravio da dodjelu organizacije Igara može povezati s brzinskim tečajem iz demokratizacije, a kineska Vlada je pak glumila da zbog Igara dopušta veća prava i slobode. Kina se pravila da je moderna i otvorena zemlja te da dopušta demonstracije mada je sve zabranila i sve one koji su zatražili dopuštenje za prosvjedna okupljanja jednostavno zatvorila. Na svečanosti otvaranja jedna je lijepa djevojčica otvarala usta i glumila da pjeva, iako je glas dolazio sa snimke i potjecao od jedne druge djevojčice. Mali Kinezi su se pravili da su djeca jedne od 55 nacionalnih manjina koje žive u toj ogromnoj zemlji, a u stvari su samo bili odjenuti u odgovarajuće kostime.
Pojedini sportaši su pak pokušali javnosti zamazati oči kao da su u stanju vlastitim snagama rušiti svjetske rekorde. Na kraju je za neke natjecanje završilo i prije samog početka, a išlo se i tako daleko da su i jahači konji postajali žrtve dopinškog skandala. MOO, organizatori, sponzori i mediji prodavali su ove Igre kao "svečanost mladih svijeta", mada se sve već odavno pretvorilo u običnu komercijalu. Svijet je glumio kao da vlada "olimpijski mir", dok je skoro istodobno s otvorenjem Olimpijade gruzijska vojska ušla u pobunjenu pokrajinu Južnu Osetiju.
Dimenzije promjena pokazat će budućnost
Pa ipak, za kinesku su Vladu ove Igre veliki uspjeh. Ne toliko prema vani, nego prema unutra. Kiša medalja, svečanost otvorenja s najvećim brojem šefova država i vlada nego ikada ranije, organizacijski savršen tijek natjecanja - sve je to svakodnevno prenošeno u svaki kineski dnevni boravak. To jača nacionalno samopouzdanje i time je dragocjeni politički kapital za legitimiranje vladavine Komunističke partije.
Gubitnik je pak MOO, koji je prenaivno vjerovao da će se u Kini dogoditi demokratizacija poput one u Južnoj Koreji nakon Olimpijskih igara u Seoulu 1988. godine. Pa ipak ostaje nada. Tako je za vrijeme Igara olabavljena cenzura interneta. Istina, ona nije potpuno ukinuta, ali je olabavljena kao nikada do sada. A to labavljenje moglo bi se narednih godina proširiti i na druga društvena područja. U Kini se ispod površine već dugo spremaju promjene. Zato će tek budućnost pokazati jesu li i koliko Olimpijske igre promijenile Kinu.