Smirivanje na srpsko-kosovskoj granici

Zastavnik u penziji iz Jarinja čekao je od ranog jutra s čašom vode u ruci da Specijalne jedinice Kosovske policije napuste Jarinje. Oko pola tri dočekao je da za njima i prospe vodu kako se, kako on vjeruje, više ne bi vratili. Slično je bilo raspoloženje u subotu ujutro (2.10.) i među ostalima na barikadi koju su postavili Srbi 20. rujna nakon što su Specijalne jedinice Kosovske policije (SJKP) rasporedile naoružane snage u blizini prelaza u Brnjaku i na Jarinju.

Nakon povlačenja kamiona i teške mehanizacije koje su 13 dana blokirale put, SJKP su se povukle uz zvižduke i negodovanje građana koji su uzvikivali „Srbija“. Potpuno suprotna atmosfera bila je u Južnoj Mitrovici gdje su pretežno Albanci, okupljeni u velikom broju na organiziranom dočeku, pljeskali i na oklopna vozila Specijalnih jedinica KP bacali ruže.

Povlačenje u zoru

U maglovitoj ibarskoj klisuru bilo je živahno kao u centru malog grada – građani, novinari, policija, sigurnosne službe, KFOR, međunarodni promatrači, lokalni politički predstavnici – svi su čekali da izvrše svoje dužnosti. Najprije je oslobođena jedna traka puta kako bi pripadnici KFOR-a zauzeli položaje tik uz SJKP, da bi oni kasnije tražili i oslobađanje obje trake ali i uklanjanje transparenta „Dobrodošli u Zajednicu srpskih općina“, kao i tri od pet šatora postavljenih uz put. Sve pregovore o dodatnim uvjetima za povlačenje SJKP vodili su predstavnici KFOR-a u odvojenim konzultacijama s policijom i predstavnicima Srpske liste.

Na hladnoći koja ledi prste, pod budnim okom srpskih trobojki na obroncima klisura, banderama, krovovima i izlozima i izloženi mirisu gareži i topljene plastike u zraku, najnestrpljiviji da vide kraj tenzijama bili su upravo građani. Dio njih tu je iz osećaja dužnosti ili radne obveze, ne i uvjerenja.

Pored toga što im se integracija u kosovske institucije čas predstavlja kao jedini način za opstanak, a čas kao agresija, njima se i danima šalju različite poruke o tome zašto prosvjeduju. Ugrožavanje slobode kretanja, ugrožavanje „europskih prava", demonstracija sile, protivljenje jednostranim potezima, sve su to različite poruke koje su proteklih dana slali predstavnici Srpske liste, upadljivo odstupajući od glavne odlike svojih političkih roditelja u SNS-u – da sve poruke moraju biti jednoobrazne i konzistentne.

Zašto su tu vjerojatno nisu znali ni oni drugi koji su se u subotu povlačili – specijalci kosovske policije. Ulogu u provođenju odluke o izdavanju privremenih tablica nisu imali, a nakon prvih tvrdnji kosovskih zvaničnika da su SJKP tu kako bi zaštitile sigurnost građana i osigurali slobodu kretanja, u čemu nisu uspjeli, njihova misija promijenjena je u zaštitu pripadnika granične policije.

Mnogi analitičari, ali i opozicija Samoopredeljenju (LVV), vjeruju da je njihov primarni zadatak bio da budu dio kampanje LVV-u pred lokalne izbore. Njihovo raspoređivanje u Leposaviću i Zubinom Potoku prema nekim istraživanjima utijcalo je na čak 27% ispitanika da odluče svoj glas na predstojećim izborima dati LVV-u.

Njihovo povlačenje, međutim, može imati efekt u suprotnom pravcu. Dobar dio javnosti na Kosovu povlačenje SJKP-a vidi kao poniženje, njihovo izjednačavanje s „huliganima i kriminalcima“ na barikadama i predaju suvereniteta KFOR-u.

Editin reciprocitet

Epilog dvotjedne blokade puteva nastale nakon što je kosovska vlada poslala Specijalne jedinice da osiguraju provođenje odluke o izdavanju privremenih RKS tablica za vozila iz centralne Srbije i zaplijenu tablica srpskih gradova na Kosovu (pretežno KM, ali i PR, UR i druge) dogovoren je 30. rujna u Bruxellesu. Uz povlačenje SJKP-a i preuzimanje njihovih položaja od strane KFOR-a, tada je dogovoreno i da će dvije strane privremeno preljepljivati dijelove tablica na kojima je grb i skraćenica SRB i RKS.

Rješenje nije novo, postigli su ga još krajem 2016. Marko Đurić i Edita Tahiri. Ono međutim nije provođeno jer najprije Vlada Kosova godinu dana nije mogla da realizirati tender za nabavku naljepnica da bi, neposredno pre nego što je on ipak proveden 2017., došlo i do pada vlade.

Tada je „sporazum srama" kako ga je LVV nazivao kada je iza njega stajala Edita Tahiri, otišao u zaborav. Tahiri je 2011. za Kosovo osigurala i još jedan protokol koji važi za obje strane a koji Kosovo ne provodi – izdavanje dokumenta o ulasku i izlasku, dokumenta koji građanima koji imaju kosovske osobne karte koje se ne priznaju u Srbiji, služe kao identifikacijski dokument.

Odluku da isti dokument izdaje građanima sa srpskom osobnom kartom kada ulaze na Kosovo, ima i vlada Kosova. LVV je Tahiri nakon pregovora o ovom pitanju u Prištini gađao paradajzima, a uskoro će ga vjerojatno iskoristiti da „ostvare“ novi reciprocitet.

Što sa KM tablicama?

U dva tjedna krize javnostima u Beogradu i Prištini bilo je teško objasniti da su veći problem od odluke vlade Kosova o izdavanju privremenih registarskih oznaka vozilima iz centralne Srbije bila simultana odluka da vlasnicima tisuća automobila sa KM oznakama zaplijeni tablice, ali bez mogućnosti uzimanja privremenih tablica i bez informacija o tome da li će ovim vozilima biti dozvoljena preregistriranje na Kosovu.

Ovaj problem je za sada izuzet iz dogovora, a za pronalaženje trajnog rešenja predviđeno je razdoblje od 6 mjeseci. Do tada će se, prema izjavama glavnog kosovskog pregovarača, Besnika Bisljimija, na ova vozila također odnositi režim naljepnica.

Milomir Martinović iz Leposavića, međutim, ne vjeruje da će vozači automobila sa KM registracijama zaista i držati naljepnice na tablicama. „U ponedjeljak će obje strane početi s primjenom sporazuma, ali ne mislim da će građani s KM tablicama držati naljepnice na tablicama. Ne vjerujem ni da će ih lokalna policija kažnjavati zbog toga, ali ako i tako bude, neće biti protesta,“ kaže on za DW.

Režim s naljepnicama je povoljan za one koji imaju RKS tablice jer će im kretanje kroz Srbiju sada biti još jednostavnije. To će biti i prvi rezultat Brisleskog dijaloga koji će osetiti i ljudi koji ne žive na Kosovu, odnosno ljudi iz centralne Srbije - što mnogi u Srbiji vide kao neuspjeh srpskog pregovaračkog tima. „Nije to ni poniženje za Srbiju. Poniženje smo doživjeli 1999. kada smo potpisali Kumanovski sporazum i sve poslije toga je povoljnije od tog sporazuma", kaže međutim Martinović.

On očekuje da će u narednih šest mjeseci biti donijeta odluka o preregistraciji KM vozila na RKS i nada se da će ona, kao i u razdoblju između 2017. i 2018. i ovog puta biti besplatna.

Proces preregistracije KM vozila na, tada KS ili RKS tablice, dogovoren je 2016. i trajao je otprilike godinu dana. Podrazumevao je paralelni proces izdavanja kosovskih vozačkih dozvola na osnovu srpskih i registraciju vozila uz oslobađanje od troškova carine. Mnogi su ovu priliku iskoristili, ali ne i vlasnici još oko 9.000 automobila sa srpskim registarskim oznakama KM, PR, UR, GL, ĐA i drugih gradova na Kosovu.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu