Smije li se smijati Hitleru i nacistima?
15. siječnja 2007
Adolf Hitler razgovara s fiktivnom osobom Adolfom Grünbaumom. To je scena iz filma «Mein Führer – stvarno najistinitija istina o Adolfu Hitleru» režisera Danija Levyja, Židova podrijetlom iz Švicarske. U toj se komediji nižu apsurdne scene, a radi se o izmišljenim događajima s kraja 1944. godine. Sve se vrti oko ideje Josepha Goebbelsa da Hitleru dodijeli trenera koji će ga pripremiti za još jedan vatreni govor i to u jednom trenutku kada je jasno da su Nijemci izgubili rat. Režiser Levy pojašnjava:
«Poznato je da se Adolf Hitler nakon atentata kojeg je na njega pokušao izvršiti Stauffenberg nalazio u jadnom stanju. On je bio manično-depresivan i u stvari kao vlastodržac više nije bio sposoban za djelovanje.»
«Nacisti su već odavno mogli izazvati smijeh»
Nije bez razloga to što je u filmu upravo fiktivni židovski glumac Adolf Grünbaum izabran kako bi izbrusio Hitlerovu retoriku i naučio ga savršenom držanju. Jer Hitler je svoju staru formu mogao vratiti samo ako se kod njega ponovo pobudi bijes – tako barem u filmu kalkulira Goebbels.
Hitler, kojeg glumi poznati njemački komičar Helge Schneider, predstavljen je kao osoba koju muče traume iz djetinjstva, potpuno uništena psihičkog i fizičkog zdravlja. Levy ističe:
«Lik Adolfa Hitlera bio je jadan i na kraju je mogao izazvati sažaljenje i podsmijeh. Isto kao što je i cijeli nacionalsocijalizam bio svojevrsna lakrdija. Ako si zamislite da čitav jedan narod viče «Heil Hitler!», onda je to stvarno pravi kabaret. Tome bi se već odavno moglo smijati da nije bilo one druge strane nacističkog režima, tog beskonačnog uništenja i najvećih zločina protiv čovječnosti koji su se ikada dogodili.»
Hitler kao glavni lik kabareta
Židovski nastavnik s glumačke škole Grünbaum u filmu pristaje pomoći depresivnom Hitleru uz uvjet da iz koncentracijskog logora bude puštena i njegova obitelj. Te scene omogućavaju Levyju da barem naznači razmjere nacističkog terora.
Usporedo s tim, film prikazuje događaje iz Hitlerove najbliže okoline. Goebbelsa, Heinricha Himmlera, Alberta Speera i Evu Braun igraju poznati njemački glumci i to kao izkarikirane demonske ličnosti, sve u stilu kabareta. Režiser kaže:
«Naravno, nadam se da će Nijemci imati više smisla za humor nego što se od njih obično očekuje, inače nemam šanse kao židovski režiser koji je snimio židovsku komediju o Hitleru. Vjerujem da ispod površine postoji potreba da se smije određenim stvarima koje se do sada smjelo samo ozbiljno shvaćati.»
Oprečne ocjene teme filma
Ocjene tog filma, kao i općenito mišljenja o tematiziranju Hitlerove osobe u komedijama krajnje su oprečne. Književnik židovskog podrijetla Ralph Giordano upozorio je još prije nego što je vidio film da se ta tema ne smije prikazivati bezazlenijom nego što jest. Povjesničar Gerhard Besier pak smatra da se lik Adolfa Hitlera ne treba demonizirati, ali je izrazio sumnju u uspjeh satire na tu temu. Nasuprot tome, rabin u njemačkoj saveznoj zemlji Schleswig-Holstein Walter Rothschild ocijenio je film «odličnim» te u svom članku za njemački dnevnik «TAZ» zaključio da se Nijemci možda mogu izliječiti samo ako će se početi smijati svom nekadašnjem «Führeru».