Smije li Rusija napasti trgovačke brodove na Crnom moru?

Nakon što se Rusija povukla iz sporazuma o žitaricama, Ministarstvo obrane u Moskvi priopćilo je da će se od 20. srpnja svi brodovi koji plove u ukrajinske luke preko Crnog mora smatrati potencijalnim prijevoznicima vojnog tereta. Zemlje pod čijim zastavama plove takvi brodovi bit će klasificirane kao države koje su "umiješane u sukob u Ukrajini" i koje su stale na stranu Kijeva.

Jesu li prema međunarodnom pravu dozvoljeni napadi na trgovačke brodove i čime bi mogla rezultirati faktička blokada ukrajinskih luka od strane Rusije? DW je o tome razgovarao sa stručnjacima.

Što je dozvoljeno zaraćenim stranama?

Zaraćena strana ne smije jednostrano proglasiti pojedince ili organizacije legitimnim ratnim ciljevima. To naglašava Johannes Peters, stručnjak za sigurnost sa Sveučilišta u Kielu i dodaje: "Ako Rusija smatra brodove legitimnim ciljevima, to još uvijek ne znači da oni jesu legitimni ciljevi. U slučaju da Rusija napadne trgovačke brodove koji se nalaze na međunarodnim plovidbenim rutama to ne bi bilo u skladu s međunarodnim pravom, a ni s međunarodnim ratnim pravom." Sama sumnja da jedan civilni brod prevozi vojni teret ne opravdava napad na takav brod.

Profesor međunarodnog prava na Europskom sveučilištu Viadrina Wolff Heintschel von Heinegg  jasno daje do znanja da prema propisima o ratovanju na moru zaraćena strana može u svakom slučaju pretražiti sve brodove koji plove prema neprijateljskom teritoriju. Ako bi se pronašla takozvana krijumčarena roba, to bi se "moralo prijaviti svijetu". To međutim, podrazumijeva da se unaprijed objavi lista s robom koja se ne bi smjela prevoziti.

"Ako se kontrolira brod koji nije neprijateljski već je neutralni trgovački brod i ako se nađe sporna roba na brodu, zaraćenoj strani bi bilo dozvoljeno da ga zarobi, ali ne i da ga napadne. Napad na brod bio bi opravdan samo ako bi se brod npr. koristio kao učinkoviti doprinos u neprijateljskoj vojnoj akciji. To bi bilo u slučaju da taj brod prenosi obavještajne podatke od vojnog značaja, postavlja mine i slično. Tek onda bi brod mogao biti meta napada. Ali sama činjenica da se neki brod nalazi u Crnom moru ne znači da je on legitimna meta", objašnjava profesor Wolff Heintschel von Heinegg.

Prema njegovim riječima, to se odnosi i na izjavu ukrajinskog Ministarstva obrane od 20. srpnja, prema kojoj će Kijev od 21. srpnja sve brodove koji pristaju u ruske luke u Crnom moru i luke na pripojenim teritorijima smatrati vojnim teretnim brodovima. Heintschel von Heinegg naglašava da,"ako brod zaista prevozi vojnu opremu za neprijatelja, može postati predmet napada". Međutim, tvrdnja da brod prevozi takvu opremu mora biti zasnovan na činjenicama, a ne na pretpostavkama.

Ali ako Rusija unaprijed ne objavi listu zabranjenog tereta, onda, prema navodima stručnjaka, nema ni robe zabranjene za transport. Ni Rusija onda ne bi smjela zadržavati brodove koji polove u smjeru Ukrajine. Međutim, brodove bi se moglo zaustaviti i pretražiti. To znači da se "tim ukrca na brod, pregleda šta se na njemu nalazi i ako se utvrdi da nije uključen u vojne aktivnosti na strani Ukrajine, onda mora biti pušten", kaže Heineggov Heintschel. Ovaj stručnjak se ne usuđuje dati prognozu o tome što bi se moglo dogoditi ako bi to Rusija stvarno učinila.

Što su ciljevi Rusije?

Prema ocjeni stručnjaka za sigurnost sa Sveučilišta u Kielu Johannesa Petersa, cilj Moskve nije prvenstveno slabljenje Ukrajine ugrožavanjem sigurnosti međunarodne trgovine, već uvjeravanje Zapada da ublaži sankcije Rusiji, koristeći glad kao oružje. "Računica Moskve je da bi već sama prijetnja mjerama bila dovoljna za odustajanje brodara i osiguranja od  preuzimanja rizika, što bi Ukrajini onemogućilo nastavak izvoza žita”, kaže ovaj stručnjak i dodaje: "Moskva bi željela natjerati Zapad da ublaži sankcije.” Moskva pritom ima jasne zahtjeve: vraćanje ruske agrarne banke Rosselkhosbank u sustav plaćanja SWIFT i lakši izvoz ruskog umjetnog gnojiva.

Peters smatra da je kraj sporazuma o žitaricama dobrodošao povod za Rusiju da više ne vrši vojni pritisak na Zapad. Po njegovom mišljenju, pojačani napadi na Odesu dio su ove ruske strategije "kojom se želi spriječiti da brodarske kompanije, na poziv Ukrajine, izaberu alternativne rute o čemu se definitivno razgovara".

Što Zapad sada mora učiniti?

Peters kaže da Zapad sada mora odlučiti hoće li međunarodnim trgovačkim brodovima dati vojnu pratnju, o čemu se trenutno raspravlja. Međutim, to je teško implementirati. Prvo, Turska bi morala pristati na prisustvo određenog broja vojnih brodova u Crnom moru. Nadalje, trebalo bi definirati posebne rute itd.

Istovremeno, ovaj stručnjak ističe kako bi rizik bio prevelik kada bi se zapadne države - makar i ne htijući i greškom - umiješale u direktne ratne akcije s ruskim ratnim brodovima. "Od početka rata i Rusija i Zapad su pokušavali izbjeći takvu eskalaciju", naglašava Johannes Peters. 

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu