Slobodni Guantanamo zatvorenik
26. srpnja 2009
Kada je nekoliko dana nakon otpuštanja iz zatvora Guantanamo na Kubi, u svibnju ove godine, 43- godišnji Lakhdar Boumedien konačno sletio u jednu francusku zračnu luku, njegova supruga i dvoje djece gotovo da ga nisu prepoznali.
„Kćer je rekla da sam prestar da bih bio njezin otac“, rekao je kasnije u intervjuu za njemački Spiegel, ovaj bivši zatvorenik, dodajući da „nije ni čudo jer se i sam osjeća poput ostarjelog stranca koji čak više nije ni siguran da li su djeca koja stoje ispred njega doista njegova ili ne“.
Život u Sarajevu
Lakhdar Boumedien je u Guantanamu proveo sedam godina. Uhićen je 2001. godine, neposredno nakon terorističkog napada na New York, u Sarajevu gdje je do tada živio već četiri godine, radeći za humanitarnu organizaciju „Crveni polumjesec“ kao voditelj jednog doma za napuštenu djecu.
U policijskom izvještaju, kao razlog njegova uhićenja, stajalo je da „postoji osnovana sumnja pripadnosti jednoj grupi alžirskih terorista koji su planirali napad na zgradu veleposlanstva SAD-a u Sarajevu.“ „ To naravno nije bilo sve. Sama činjenica da sam prije živio i u Jemenu i Pakistanu, gdje sam iz Alžira otišao u potrazi za poslom, potvrdila je sumnju iako nikada nisam pripadao niti jednoj terorističkoj grupi“, priča danas Boumedien koji za sebe kaže da je vjernik, musliman, da se pridržava Ramazana i da nikada nije osjećao mržnju prema Zapadu. Priznaje da je poznavao Belkecema Bensayaha, vođu al-Quaide u Bosni, no da je kontakt održavao samo s njegovom obitelji, kojoj je, kako kaže, „nakon Bensayahova uhićenja, želio pomoći“.
U Guantanamo bez optužnice
Koliko su dokazi protiv njega tada doista bili slabi, dokazuje i činjenica da ga je sarajevski Vrhovni sud, 2002. godine, oslodobio optužbe. Međutim, još istoga dana, 17.01. zajedno s još petoricom „sarajevskih“ Alžiraca, Lakhdar Boumedien je predan američkoj vojsci a samo nekoliko sati kasnije stiže na Kubu, u zatvor Guantanamo.
Prvi dašak nade da će ikada više ugledati svoju obitelj i osloboditi se ekstremnih načina psihičkog i fizičkog zlostavljanja, kakvi su u Guantanamu bili gotovo na dnevnom redu, pojavio se tek koncem 2008. godine. Tada ga je naime, i američki sud oslobodio optužbi i proglasio slobodnim. Međutim, do stvarnog puštanja na slobodu proći će još duže vrijeme.
Mučenja medicinskih sestara
Kada je 20.01. 2009. godine Barack Obama došao na mjesto predsjednika SAD-a, Lakhdar Boumedien se još uvijek nalazio u Guantanamu. S obzirom da niti jedna država na svijetu ga nije bila spremna primiti, a u Alžir se zbog straha nije želio vratiti, Boumedien je počeo sumnjati u izvršenje odluke suda. „ I zato sam ponovno započeo štrajk glađu“, objašnjava ovaj bivši zatvorenik. No, usprkos zabrani mučenja, koja je bila jedna od prvih odluka koje je novi američki predsjednik nakon svog imenovanja donio, Boumedienova svjedočanstva potvrđuju suprotno.
„Medicinskoj sestri, zaduženoj za moje prisilno hranjenje, trebalo je više od 15 minuta da mi u nos i grlo ugura gumeno crijevo. Siguran sam da je to namjerno radila; toliko dugo dok nisam počeo krvariti“, priča ovaj bivši zatvorenik. I njegovi odvjetnici koji su ga u tom razdoblju posjetili u Guantanamu, u izvještaju kojeg su kasnije podnijeli Pentagonu, stoji slično: „naš je mandat, kao jedini „slobodni zatvorenik“, bio zatvoren u samici, u kojoj temperatura nije bila viša od 10 stupnjeva. Madrac na kojem je ležao, zaudarao je na izmetine, ostatke hrane i povraćanje. Ovdje je proveo deset dana, bez mogućnosti održavanja tjelesne higijene, nije se smio moliti a povredu na nozi nije pogledao niti jedan liječnik. Tijelo mu je bilo puno modrica a više od stotinu pisama obitelji, koje je imao pravo dobiti, nikada nisu stigla u njegove ruke“.
Pentagon potvrđuje svjedočanstva zatvorenika
Velikim zalaganjem odvjetnika Roberta Kirscha iz Bostona, kao i pristankom Francuske da ga primi, Lakhdar Boumedien je konačno pušten na slobodu 15. svibnja ove godine. Ministarstvo obrane, zaduženo za sprovođenje odluke američkog predsjednika do danas odbacuje sve optužbe spomenutog odvjetnika i njegovog klijenta, iako – ono što tvrde oni, u međuvremenu svjedoče i mnogi drugi, bivši i sadašnji zatvorenici Guantanama. No, s druge pak strane, zanimljiva je činjenica, da u izvještaju delegacije koju je na Kubu poslao Pentagon stoji da „ se mučenja i tjelesni napadi na zatvorenike još uvijek događaju. Vojnici koji su ih sprovodili, poslani su ili na dodatni trening ili su u međuvremenu otpušteni“.
Novi život na Francuskoj rivijeri?
Život Lakhdara Boumediena, kojem je francuska vlada na raspolaganje dala stan u blizini Nice, polako dobiva nove konture a on sam se tek počinje privikavati na život izvan zatvorskih rešetaka. „No, proći će sigurno još neko vrijeme kada će konačno prestati pričati o Guantanamu, o vojnicima, o drugim zatvorenicima“, kaže njegova supruga, dok se sam Boumedien na neki način ispričava i opravdava time da za sada „ ionako nema o čemu drugom pričati“.
Autor: John Goetz, Britta Sandberg / Ž. Telišman
Odg. ur.: S. Matić