Slijepa ulica gospodarstva Crne Gore

Povećanje plaća u međuvremenu traže praktično svi zaposleni u državnoj administraciji Crne Gore. Obzirom na činjenicu kako gotovo polovica od onih koji rade u toj državi, prima plaću od države i da cijene neprestance rastu, onda se može razumjeti kako se proteklih tjedana nezadovoljstvo sve više širi. Štrajkaju čak i zaposlenici u sudstvu, a zdravstveni radnici su najavili opći štrajk 31. listopada. Sredinom studenog su i studenti najavili masovne prosvjede.

Nakon što je već desetke tisuća osoba izgubilo posao u državnim tvrtkama, sve je veća vojska siromašnih i žrtava "tranzicije". To pak dramatično povećava opasnost socijalnih prosvjeda širokih razmjera.

"Obustavite subvencije i platite povišice"

U Uniji slobodnih sindikata Crne Gore smatraju kako je rješenje jednostavno: osim što državni dužnosnici moraju smanjiti svoje vlastite troškove, traže i obustavljanje potpora crnogorske vlade privatnim tvrtkama. Sindikalisti su izračunali kako bi u državnoj blagajni tako ostalo 40 milijuna eura, što bi bilo dovoljno da se udovolje svi zahtjevi za povišicama.

Za to vrijeme se u vladi Crne Gore još ne uzbuđuju: na zahtjeve sindikata tamošnji ministar obrazovanja Slavoljub Stijepović tek odgovara kako "novca nema" i kako se "vlada racionalno ponaša":  "Vlada nije ništa drugo nego kao jedna crnogorska obitelj. Ako članovi te porodice nisu preko mjeseca nešto zaradili, onda ta porodica nema ni uvjeta da preko mjeseca troši. Vlada nema pravo biti loš domaćin“, smatra crnogorski ministar.

Usprkos tom objašnjenju iz vlade premijera Lukšića, službeni podaci ipak pokazuju kako ova Vlada sve češće kreće u zaduživanje. Samo u posljednje tri godine je vanjski dug Crne Gore udvostručen, a najavljena su i nova zaduživanja.

"Pet-šest hotela - i baš ništa drugo"

Aleksandar Damjanović, predsjednik Odbora za ekonomiju i budžet parlamenta Crne Gore smatra kako se Vlada, stisnuta između sve manje stranih investicija i sve većim zahtjevima građana, mora okrenuti novim izvorima prihoda. Uvjeren je kako Crna Gora još uvijek ima vlastitih resursa koji se moraju aktivirati: "To prije svega znači da se mora povećati investiciona potrošnja, ali na način da se takozvana unutrašnja akumulacija stavi u pogon. Postoje rezerve kod pojedinih crnogorskih građana, kod pojedinih poslovnih ljudi koji se, promjenama u poreskom sustavu i drugom ekonomskom politikom, usmjeriti u smjeru ulaganja u gospodarstvo."

Damjanović smatra kako je vremena malo, jer će se stranih investicija slijedećih godina biti još manje. Zoran Radulović, urednik u podgoričkom listu "Monitor", također se slaže da je ova crnogorska gospodarska politika doživjela potpun promašaj. Jer, u posljednje dvije decenije se nije dogodilo "ništa dobro" - osim što se otvorilo pet-šest novih hotela: "Mi nemamo nove industrije, mi nemamo novih tvornica, mi nemamo novih usluga. Crna Gora danas realno ima manje radnih mjesta nego što ih je imala 1989. godine. I tu počinje i završava svaka priča o crnogorskoj ekonomskoj stvarnosti“, smatra Radulović.

Autor: Mustafa Canka

Odg. ur.: A. Šubić