Slavodobitan pohod "brze hrane"
4. prosinca 2011
Početak novog razdoblja u Njemačkoj je počeo u minhenskoj četvrti Giesing 1971. godine. Tada su se već stidljivo počele pojavljivati i prve talijanske pizze, grčki girosi - odnosno turski kebabi čineći konkurenciju njemačkim specijalitetima koje se jedu "na brzinu".
Ali filijala američkog lanca je značila da i Nijemci mogu jesti "pravi" hamburger, baš kao junaci američkih filmova - i to su počeli masovno činiti. U proteklih 40 godina, od prve filijale gdje se krumpir još gulio i rezao rukom lanac se proširio na 1400 filijala u kojem je prošle godine primio 981 milijun posjetitelja, hvali se direktor McDonald'sa za Njemačku, Bane Knežević, beograđanini koji je 2005. preuzeo korimilo. Njegov je cilj - jedna milijarda, dakle, statistički gledano, da se svaki građanin ove zemlje gotovo dva tjedna svake godine hrani samo u ovom američkom lancu. Taj cilj izgleda dostupan, smatra direktor, jer je i McDonald's "dospio u samo središte njemačkog društva".
"Tko još ima vremena za kuhanje?"
Stručnjakinja za prehranu Gesa Schönberger se također slaže kako je "kultura" brze prehrane postala sastavni dio našeg vremena: "Jedva da još netko ima vremena za velika kuhanja sa tri obroka na dan", konstatira i dodaje kako tu nisu ništa pomogla niti silna upozorenja stručnjaka za prehranu. Ali i lanci brze prehrane su se prilagodili: pored pljeskavica i krumpirića se sve više prodaje i "zdrava" hrana. Tako i u McDonald'su ističu kako u Njemačkoj prodaju čak 25 milijuna salata i 2,5 milijuna vrećica sa svježim voćem godišnje. Uostalom, upravo je njemački McDonald's prvi prekršio svetinju američkog lanca poteklog iz Kalifornije i promijenio temeljnu boju svog zaštitnog znaka iz crvene u - zelenu.
Koliko Nijemci često jedu obroke "brze hrane"? To pitanje zvuči jednostavno, ali niti izvješće njemačke vlade od prije nekoliko godina, nije uspjelo dati odgovor niti na temeljno pitanje: što je to uopće "brza hrana"? Iris Lehmann iz instituta za prehranu Max Rubner podsjeća da u tu kategoriju načelno i spada i jedna jabuka koju se pojede "u hodu", baš kao kalorijska bombe poput prženih krumpirića (s majonezom i kečapom). Konačno, čak se i mnogi mladi Nijemci opet "vraćaju" za štednjak i uživaju u dugim i pažljivo pripremljenim obrocima - ali samo kad imaju vremena, za vrijeme vikenda. A za ostale dane, Gisela Olias iz Instituta za proučavanje ishrane mora pragmatično konstatirati: "Brza hrana nije otrovna i ne ubija nas na licu mjesta. Ali se radi o pravoj mjeri."
Autor: A. Šubić (agencije)
Odg. ur.: N. Kreizer