Slavni skladatelj filmske glazbe slavi 80. rođendan
10. studenoga 2008
Najpoznatija Morriconeova melodija je ona usne harmonike iz filma "Bilo jednom na Divljem Zapadu" iz 1968. godine. No, popularna glazba iz britanskog filma "Misija" 1986. potječe također od slavnog i prezauzetog skladatelja. Dugo je trebalo da Morricone dobije Oscar za svoje filmske glazbene doprinose: tek 2007. godine dobio je onda Oscara za životno djelo. Ipak, Marricone je imao veliki utjecaj na povijest filmske glazbe.
Dugo očekivani Oscar
Već na spomen talijanskih - ili kao se često zovu "špageti-vesterna" mnogima odmah pada na pamet glazba koja se tamo čula i njenog skladatelja. No, Morricone je skladao glazbu za samo tridesetak takvih filmova, ali koja je znala biti upečatljivija od glumaca koji su u filmu igrali. Sa druge strane, skladao je oko pestotinjak melodija za filmove drugih žanrova. To otprilike znači 15 melodija u godini. Na nedavno održanom filmskom festivalu u Rimu mogla se čuti njegova glazba - i to u političkom trileru "Resolution 819" talijanskog režisera Giacomoa Battiatoa o ratnim zločinima na Balkanu.
Davno prije nego što je konačno prošle godine u Los Angelesu dobio Oscara, Morricone je odustao svake nade da će dobiti najpoznatiju filmsku nagradu. Kada nisam dobio Oscar za film "Misija", zašto bih ga ikada dobio, jednom je rekao slavni skladatelj. Pet puta je bio nominiran za Oscara, ali ga nikada nije dobio za muziku u filmu. Više puta je dobio nagrade i Golden Globe i Grammy, ali to ga ipak nije uspjelo utješiti. Konačno je uslijedio Oscar, ali za životno djelo.
"Klasika" klasične glazbe
Morricone zapravo i ne pristaje u blještav svijet Show-Businessa. Povučen, ozbiljan skladatelj vodi život kakav medije jedva može zanimati. Njemu osobjo je nepoznata medijska strka i skandali. 1956. oženio je Mariju Travia s kojom ima četvero djece. Njegov životni put također je uobičajen. Već kao dječak zanimao se za skladanje, tako su ga roditelji tijekom Drugog svjetskog rata upisali u rimski konzervatorij "Santa Cecilia". Do 1954. godine diplomirao je kompoziciju, trubu i fanfare. Na početku je svirao u orkestru koji je također svirao glazbu za filmove. "Sjećam se kako sam morao svirati veoma lošu glazbu i tada sam si rekao: Pa ti to možeš i bolje", rekao je Morricone. Krajem 50-ih počeo je skladati svoju vlastitu filmsku glazbu.
Kada je ponovno sreo Sergioa Leonea s kojim je nekada išao u školu, započeo je i njegov uspjeh. Vestern "Za šaku dolara" iz 1964. bio je Morriconeov prvi svjetski uspjeh. Skladao je i klasičnu glazbu, a sam za sebe kaže da je ljubitelj ozbiljne glazbe - od Palestrine preko Bacha do Beatlesa. Na kraju je i sam postao klasika: njegova glazba je utjecala na čitavu generaciju skladatelja filmske glazbe. (mlj)