Slab utjecaj Bruxellesa na događaje na Bliskom istoku

Povjerenica Europske unije za vanjsku politiku Catherine Ashton izrazila je "duboku zabrinutost", zbog najnovije eskalacije nasilja između Izraela i Pojasa Gaze. "Raketni napadi Hamasa i drugih grupacija s područja Pojasa Gaze, koji su uzrokovali najnovije zaoštravanje, moraju prestati", rekla je Ashton. Istodobno je i Izrael upozoren da reakciju svede na "razmjernu razinu". No glas Bruxellesa se očito ne čuje dovoljno glasno u Jeruzalemu i Gazi.

Nestao optimizam

A pritom se ne može reći da EU nije angažirana u smirivanju ovog višedesetljetnog sukoba. Na jednom sastanku EU ministara vanjskih poslova krajem tjedna u Parizu, okupljeni su uputili apel zaraćenim stranama da "prekinu spiralu nasilja". Njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle govori o "izuzetno opasnoj situaciji". Predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz je obje strane pozvao na povratak za pregovarački stol. No trenutno malo tko vjeruje u obnovu bliskoistočnog mirovnog procesa čiji je jedan od glavnih zaštitnika Europska unija. Prije koju godinu EU je bila mnogo optimističnija. Tadašnji predsjednik Europskog parlamenta Hans-Gert Pöttering je govorio o rješenju krize i utemeljenju palestinske države u dogledno vrijeme. Ashton se godinu dana kasnije jednako optimistično izrazila glede budućnosti ove regije.

Usprkos novcu - bez utjecaja

No EU ne može sakriti činjenicu da se nalazi u nezgodnom položaju. S jedne strane gaji vrlo dobre odnose s vlastima u Autonomnoj palestinskoj oblasti Zapadne obale Jordana. Ova politička jedinica i preživljava isključivo izdašnoj financijskoj pomoći iz Bruxellesa u visini od 200 milijuna eura godišnje. Bez EU-a na Zapadnoj obali Jordana ne bi funkcionirali državni organi ali ni infrastruktura. No Bruxelles istodobno Hamas, koji se 2007. nasilno osvojio vlasti na području Pojasa Gaze, smatra terorističkom organizacijom pa stoga ne održava nikakve kontakte s vlastima u Gazi. No unatoč tomu i stanovnici Pojasa Gaze dobrim dijelom žive zahvaljujući pomoći EU-a. No usprkos tomu je politički utjecaj EU-a minimalan. Frustrirajući faktor je i činjenica da je Izrael svojim napadima uništio velik dio onog što je Bruxelles godinama izgradio u Pojasu Gaze. EU također prosvjeduje protiv gradnje židovskih naselja na palestinskim područjima. No unatoč financijskoj pomoći i Izraelu, politički utjecaj na političke odluke u Jeruzalemu je minimalan. EU je djelomice i sama za to kriva. Jer među članicama postoje velike razlike u odnosu prema događajima na Bliskom istoku. Tako nije tajna da, povijesno uvjetovano, Njemačka gotovo uvijek bezrezervno štiti Izrael. S druge strane neke zemlje, poput npr. Španjolske, tradicionalno gaje dobre odnose s arapskim snagama. Ovakva situacija ne doprinosi uvijek da Bruxelles govori jednim glasom što naravno ide na štetu uvjerljivosti vanjskopolitičkih smjernica EU-a.