Skepsa oko izbjeglica kao radne snage

Berlin. Burza rada za izbjeglice. Taseer Jokard je u Njemačku stigao iz Damaska u Sirije gdje je studirao strojarstvo. "Specijalizirao sam se na obnovljive energije", kaže on i gleda na plan na kojem je predstavljeno oko 200 firmi koje imaju štand na sajmu. Službe za čišćenje, službe za njegu, poduzeća koja pružaju zaštitarske usluge, hoteli i catering firme. Većina njih nudi mogućnost prakse.

"Za mene nije tako jednostavno naći dobar posao jer nemam radno iskustvo", kaže mladi Sirijac. Ponuda na sajmu za njega nije zaista velika. "Pogledati ću u DB Logisticsu, možda tamo ima nešto za mene", kaže on i nestaje u masi.

Na sajam u Berlin danas je navratilo oko 5.000 ljudi koji su pobjegli iz svojih zemalja. Kao i Jokadar i oni su uglavnom Sirijci, ali ima i dosta Iračana i Iranaca koji na sve načine pokušavaju dobiti posao. Na štandu berlinske podružnice jedne velike farmaceutske kuće, Martin Rimkus dijeli formulare. Njegova firma je pokrenula program za pripravnike.

"Zapanjen sam s kakvim kvalifikacijama ljudi dolaze ovamo", kaže Rimkus. Među onima koji su zainteresirani za ovu firmu su ljudi s fakultetskom diplomom, iskusni apotekari. Ljudi poput Fawada Alikhana koji je u Pakistanu radio kao direktor prodaje za dijagnostičke uređaje. "Želim konačno poraditi na mojoj karijeri!" Ovaj 33-godišnjak u sivom odijelu daje Rimkusu kopiju svog životopisa. Za praksu kod Rimkusa on je ipak previše kvalificiran.

Varljiva nada na tržištu rada

Godinama se već njemačke tvrtke žale na nedostatak stručne radne snage, smanjenje broja radnog sposobnih žitelja i starenje populacije . Sada dolaze tisuće mladih ljudi u zemlju. Michael Hüther iz Instituta njemačke privrede upozorava da ne treba ima prevelika očekivanja: "Ovi ljudi ne dolaze ovamo kako bi riješili probleme njemačkog radnog tržišta". Oprezan je i kad se radi o kvalifikacijama izbjeglica. "Sve u svemu izbjeglice gotovo da i nemaju potrebno obrazovanje, a najmanje je fakultetski obrazovanih među njima."

Hüther podsjeća na studiju Saveznog ureda za migracije i izbjeglice koja pokazuje da "62 posto izbjeglica do sada u svom životu nisu ni počeli a ni završili studij niti imaju strukovnu izobrazbu".

Njegova analiza statističkih podataka ima političku pozadinu. Privrednici se polako počinju brinuti jer diskusija o izbjegličkim temama otežava put ka reguliranoj migraciji radne snage. Mnogobrojni podnositelji zahtjeva za azil izazivaju strahove u dijelu stanovništva da će biti potisnuti u natječajima za posao zbog čega politika postaje oprezna kad se radi o liberalizaciji migracije radne snage. "Njemačko ministarstvo unutarnjih poslova je uvijek bilo protiv zakona o useljavanju, a sada je tek protiv toga", žali se Michael Hüther i ponavlja mantru o „reguliranoj politici useljavanja“.

Pitanje časti

Podnositelji zahtjeva za azil doduše nisu došli u Njemačku zbog radnih mjesta, ali oni bi naravno rado htjeli imati posao. Potreba za radom je velika. To jasno pokazuje i navala na sajmu rada u Berlinskom kongresnom centru. Raspoloženje je dobro, brojne ponude stvaraju osjećaj da se konkretno može nastaviti s gradnjom karijere. Najveći broj posjetitelja je na štandovima organizacija koje nude obrazovanje: izučavanje za određena zanimanja, studiranje na daljinu, tečajevi jezika…

Jusuf al Khateb iz Alepa upravo razgovara s jednom predstavnicom Sveučilišta Humboldt iz Berlina o tečajevima njemačkog. „Bez poznavanja jezika je skoro nemoguće dobiti posao“, kaže ovaj bivši poduzetnik. Njegov stari posao, u Alepu je imao ured za rješavanje papirologije za građevinske projekte, kao takav u Njemačkoj ne postoji. On također nema završen fakultet. Stoga mu nije lako pronaći nešto odgovarajuće. Ali više ne želi živjeti onako kako je živio posljednjih mjeseci. „To zaista vrijeđa moj ponos da živim od državne pomoći“, kaže Al Khateb i odlazi do sljedećeg štanda.