Sjećanje na Srebrenicu - da se nikad nikome ne ponovi

Program obilježavanja 17. godišnjice počeo je 27. lipnja brojnim kulturnim, vjerskim i znanstvenim manifestacijama u zemlji i inozemstvu. Među događajima je bila i promocija nove knjige Srebreničanina Mirsada Mustafića „Posljednji vapaj enklave“ u kojoj se govori o istinitim likovima iz Srebrenice. „Svaka moja knjiga ukazuje na ona zlodjela koja su počinili određeni ljudi, a ne narod. Uvijek kažem da krivicu snose pojedinci, ali ih treba detektirati i o tome otvoreno govoriti radi budućih pokoljenja i radi pomirenja na ovim prostorima koje je moguće i nužno.“

Poruke mira

U okviru obilježavanja srebreničke tragedije prvi put ove godine organiziran je ultramaraton Vukovar – Srebrenica. Ultramaratonci, koji su od Vukovara pretrčali 227 kilometara, stigli su u Srebrenicu u utorak, 10.07. Zagrepčanin Duško Štrbac, koji je bio inicijator utrke, i njegovi drugovi - svi bivši branitelji - sebe nazivaju „Glasnicima istine“. Ovog puta su tračali za počast žrtvama Srebrenice. Kaže da usprkos kilometrima i visokoj temperaturi nije bilo teško: „Temperatura se znala popeti i na 39 stupnjeva. Ja sam u Domovinskom ratu izgubio brata. Ova trka je posvećena njemu i svim poginulim braniteljima Srebrenice. Pitali ste me je li teško? Nije kad znam za koga trčim i zašto trčim. Što je bilo bilo je. Sretan sam što sam uspio. Zahvaljujem se organizatorima ove trke. Mi „Glasnici istine“ dečki iz Hrvatske, svi branitelji, trčimo te humanitarne trke. Tako smo došli do udruge Bošnjaka i njima prenijeli tu našu ideju. Oni su je objeručke prihvatili i evo, hvala Bogu, došlo je do te realizacije.“

Marš mira stazom smrti

Petu godinu za redom organiziran je i Marš mira od Žepe do Srebrenice. „Srebrenica i Žepa su tijekom cijelog rata bile oslonjene jedna na drugu i mi smatramo da je naša dužnost da na ovakav način odamo počast žrtvama genocida u Srebrenici. Prilično je naporno na ovoj vrućini, ali svi dobro podnose pješačenje. U koloni je bilo i djece od sedam godina. Radimo sve ovo i radi njih da bi saznali istinu i nešto naučili iz ovoga kako se nikad i nikom više ne bi ponovilo,“ kaže Osman Zimić koji je ove godine predvodio Marš mira.

Sedmogodišnji Dinel Kačević zna zašto ide u Potočare i kaže da mu nije naporno pješačiti u koloni: „Znam da su ljudi u Srebrenici ubijeni i da moram da idem da im proučim fatihu (izmoli molitvu, prve retke iz Kurana, op. ur.).“

Sa Žepljacima u koloni su još sudionici iz Breze i Mostara. Mostarac Pašan Pinjić teško govori jer je preplavljen emocijama: „Ponosni smo na to što smo danas ovdje na ovom mjestu i što svojim prisustvom možemo doprinijeti da se ovo nikad više ne ponovi i ne zaboravi“, kaže Pašan i posebno ističe dvojicu svojih sugrađana koji su na ovaj marš krenuli još 27. lipnja i pješke putuju u koloni koja će u Potočare stići iz pravca Nezuka.

Istu poruku imaju i bajkeri njih stotinu i pedeset iz ilidžanskog kluba "Sabels rajders". Zašto su odlučili doći u Potočare govori Dino Remusović: „Htjeli smo ovako u velikom broju što je moguće više osnažiti poruku koja glasi: „Ne dajte ljudi da se ikad, ikome ovakvo zlo desi.“

Velik broj ljudi i ove godine je stigao iz Bihaća i Krajine. Među njima su biciklisti, maratonci, ali i pedesetak planinara iz društva „Horizont“ koji su bili u koloni „Marša mira“ iz Nezuka. Njihov tajnik Denis Remić nakon napornog puta ne može svladati emocije i suze mu naviru: „Znamo zašto smo došli ovdje. Kada pomislimo da su oni '95 bježali, to je jako teško i to nam je dalo snage da izdržimo na maršu. Emocije naviru, ne mogu da se suzdržim jer ovo je i nas čekalo da je pao Bihać.“

Ponovo oživljene slike

Rešid Dervišević je 1995. prešao ovaj put, ali u suprotnom smjeru. Bila je to tada staza smrti. Učesnik je svih osam marševa mira i kaže da mu se svaki put vraćaju slike i sjećanja užasa: „Vraćaju se sjećanja, vraćaju se slike. Na svakom metru kvadratnom od Snagova do Kamenice meni miriše krv, miriše mi ljudska krv.“

Mnogo mladih i starih Bosanaca i Hercegovana iz dijaspore, ali i stranaca sa svih meridijana Planeta, stižu u Potočare. Sve više dolaze na neku vrstu hodočašća. Marš mira je pokretački kotač za takvo nešto, kaže i Ćamil Duraković, predsjednik Organizacionog odbora i v.d. načelnika Općine Srebrenica: “I upravo taj kotač neće dozvoliti da se ovaj genocid negira, minimizira, revidira, i to je jasna poruka.“ Duraković je jedan od onih koji su preživjeli 1995., te je i sam prezadovoljan tolikim brojem ljudi koji sada dolaze u Srebrenicu i nada se da će u budućem periodu ovo sve više i više postajati hodočašće.

Počast majkama Srebrenice

Među onima koji su ove godine došli u Srebrenicu su i dvojica mladih Turaka koji su ovdje drugi put: „Moje ime je Muhsin i drugi put sam na maršu mira. Došli smo ovdje da majkama Srebrenice odamo počast za njihove poginule i da s njima podijelimo bol i da se molimo za njih. Ovo radimo kako bismo turskom narodu prenijeli poruku da ne smije zaboraviti genocid u Srebrenici kako se on ne bi nikad nikom više ponovio“, kaže mladi Turčin.

Današnji skup u Potočarima logistički pomaže Vojska BiH a osiguravaju sve državne agencije i policija oba entiteta. Protokolom je naglašeno da je ovo vjerski obred "dženaza namaz" i ukop identificiranih žrtva bez političkih govora.

Do sada je DNK analizom utvrđen identitet za više od 6.700 ekshumiranih žrtava stradalih 1995. godine nakon pada Srebrenice. Još uvijek se traga za 1.500 nestalih osoba.