Sjevernokorejska ponuda: oprezni optimizam
7. siječnja 2004Oglas
Službena sjevernokorejska novinska agencija KCNA jucer je na sva zvona objavila kako je vlada u Pjongjangu, citiramo, "odvažno" Sjedinjenim Državama ponudila da ce odustati od razvoja nuklearnog oružja ako Washington takoder napravi nekoliko ustupaka - jedan od njih je i brisanje Sjeverne Koreje s popisa koje podupiru terorizam.
Optimisticne vijesti ipak se uzimaju s rezervom, jer, kako isticu pojedini komentatori u Njemackoj, nikad se ne zna hoce li vlada te komunisticke zemlje ostati kod te ponude. Bilo kako bilo, nakon dvije godine prvi stranci ulaze u sporni sjevernokorejski atomski kompleks.
Americka delegacija koja je jucer stigla u Sjevernu Koreju danas bi konacno trebala posjetiti sjevernokorejski reaktor Yongbyon iz kojeg su još prije dvije godine sjevernokoreanci otjerali kontrolore Medunarodnog ureda za atomsku energiji i demonstrativno uklonili plombe i kamere koje su ti strucnjaci postavili u tom pogonu. Iako se nacelno radi o skupini amerikanaca koje ne šalje americka vlada ali su ili službenici Kongresa ili su strucnjaci koji su prije radili za americku vladu, nema nikakve dvojbe da ce oni Washingtonu podnijeti iscrpan izvještaj što su tamo vidjeli po povratku u Sjedinjene Države. Utoliko je i jasan oprez sa kojim je prihvacena ponuda Pjongjanga da ce potpuno prekinuti sav razvoj atomskog naoružanja.
"To je zanimljiva izjava, pozitivna izjava. Zapravo su time izjavili kako nece testirati atomsko oružje ali su i implicirali da ce odustati od cjelokupnog atomskog programa, ne samo od njegovog vojnog dijela. To je veoma zanimljivo i pozitivno i nadam se da ce nam to dopustiti da što prije nastavimo sa razgovorima u okviru šest zainteresiranih država. Zanima nas što ce sada biti rezultat tih razgovora i da to ne bude samo polemika nego da vidimo opipljive rezultate tih razgovora. Ali sam osobno ohrabren, ohrabren onim što je izjavila Sjeverna Korea."
No ne dijele svi u americkoj administraciji ovakav otvoreni optimizam ministara vanjskih poslova Colina Powella. Razgovori "šest zainteresiranih država" koje zapravo moderira jedini Sjevernokorejski - koliko-toliko saveznik, Kina i na kojima sudjeluje Sjeverna i Južna Korea, Sjedinjene Države, Japan i Rusija doista su se pretvorili u beskonacno prepucavanje jer i sjevernokorejski pregovaraci su poznati kao veoma tvrdoglavi sugovornici. Ali podsjetimo: vec je jednom bilo dogovoreno da Sjeverna Korea prestane koristiti svoj reaktor Yongbyon ali zauzvrat joj je vlada predsjednika Clintona obecala redovitu godišnju isporuku odredenog kontingenta nafte. No onda je nastupio 11. rujan, Sjeverna Koreja je u ocima trenutnog predsjednika visoko na listi "lupeških država" i isporuke nafte su pocetkom 2002. jednostavno obustavljene. Tek onda je Pjongjang ponovno pokrenuo reaktor jer - bez obzira koliko malo razumjevanja treba imati za komunisticku diktaturu takozvanog "voljenog vode" Kim Jong Ila, bijeda i glad koja vlada u toj zemlji uz koju treba pribrojati i veoma hladne zime povezana sa nestašicom energenata opasna je mješavina i za sjevernokorejskog diktatora. Pregovori "šestorke" zapinjali su i na drugoj spornoj tocci: Pjongjang je tražio jamstvo da Sjedinjene Države nece vojno napasti Sjevernu Koreju ali Washington nije smatrao potrebnim odustati od ideje ponovnog ujedinjenja Juga i Sjevera - dakako, misli se na prikljucenje Sjevera Jugu. Zato je i reakcija Bijele Kuce i na najnoviju inicijativu Pjongjanga suzdržana. Glasnogovornik americkog predsjednika, Scott McClean: "Reci cu, radujemo se cuti što ce Sjeverna Koreja reci u okvirima razgovora 'šestorke' i na koji nacin misli prekinuti svoj atomski program."
O motivima najnovije promjene kursa vlade u Pjongjangu, ako se uopce pokaže pouzdanom - za sada se može samo špekulirati. Varijanta broj jedan: beznadno ekonomski osiromašena Sjeverna Koreja toliko je prikliještena uz zid da je naprosto prisiljena pristati na kompromise kako bi zemlji priskrbila toliko hitno potrebnu pomoc. To bi moglo i objasniti zašto se sada, za razliku od ranije, od Amerikanaca za protuuslugu ne traži nikakav pakt o nenapadanju, nego samo još jamstva da ce im biti pružena pomoc. Bio bi to i djelomicni uspjeh za dosadašnju americku nepopustljivost prema Sjevernoj Koreji, ali bi znacilo da je i Kina iza kulisa uspješno izvršila pritisak na svog starog saveznika.
Varijanta broj dva je manje optimisticna: Uocljivo je da najnovija sjevernokorejska ponuda dolazi baš u trenutku kada su u zemlju stigli prvi americki strucnjaci koje je Pjongjang pozvao. Možda ih je Sjeverna Koreja primila samo zato jer je sigurna da im mogu dojmljivo predociti koliko je opasan njezin atomski program i to vec u sadašnjem razvojnom stadiju. Pokaže li se ta opasnost ozbiljnom, komunisticki bi režim mogao sasvim brzo povecati svoj ulog u ovom nuklearnom pokeru: zemlje naoružane atomskim oružjem, kao što je poznato, imaju visok potencijal zastrašivanja.
Pa ipak bi Sjedinjene Države trebale kriticki dobrohotno ispitati najnoviju pregovaracku ponudu Sjeverne Koreje te ponuditi svoje uvjete. Pri tom ipak moraju paziti da ih Sjevernokorejci ne vuku za nos. Jedini prihvatljivi ishod je prekid sjevernokorejskog nuklearnog programa, što bi se moglo i provjeriti, a cijena za to je stvar pregovora.
Optimisticne vijesti ipak se uzimaju s rezervom, jer, kako isticu pojedini komentatori u Njemackoj, nikad se ne zna hoce li vlada te komunisticke zemlje ostati kod te ponude. Bilo kako bilo, nakon dvije godine prvi stranci ulaze u sporni sjevernokorejski atomski kompleks.
Americka delegacija koja je jucer stigla u Sjevernu Koreju danas bi konacno trebala posjetiti sjevernokorejski reaktor Yongbyon iz kojeg su još prije dvije godine sjevernokoreanci otjerali kontrolore Medunarodnog ureda za atomsku energiji i demonstrativno uklonili plombe i kamere koje su ti strucnjaci postavili u tom pogonu. Iako se nacelno radi o skupini amerikanaca koje ne šalje americka vlada ali su ili službenici Kongresa ili su strucnjaci koji su prije radili za americku vladu, nema nikakve dvojbe da ce oni Washingtonu podnijeti iscrpan izvještaj što su tamo vidjeli po povratku u Sjedinjene Države. Utoliko je i jasan oprez sa kojim je prihvacena ponuda Pjongjanga da ce potpuno prekinuti sav razvoj atomskog naoružanja.
"To je zanimljiva izjava, pozitivna izjava. Zapravo su time izjavili kako nece testirati atomsko oružje ali su i implicirali da ce odustati od cjelokupnog atomskog programa, ne samo od njegovog vojnog dijela. To je veoma zanimljivo i pozitivno i nadam se da ce nam to dopustiti da što prije nastavimo sa razgovorima u okviru šest zainteresiranih država. Zanima nas što ce sada biti rezultat tih razgovora i da to ne bude samo polemika nego da vidimo opipljive rezultate tih razgovora. Ali sam osobno ohrabren, ohrabren onim što je izjavila Sjeverna Korea."
No ne dijele svi u americkoj administraciji ovakav otvoreni optimizam ministara vanjskih poslova Colina Powella. Razgovori "šest zainteresiranih država" koje zapravo moderira jedini Sjevernokorejski - koliko-toliko saveznik, Kina i na kojima sudjeluje Sjeverna i Južna Korea, Sjedinjene Države, Japan i Rusija doista su se pretvorili u beskonacno prepucavanje jer i sjevernokorejski pregovaraci su poznati kao veoma tvrdoglavi sugovornici. Ali podsjetimo: vec je jednom bilo dogovoreno da Sjeverna Korea prestane koristiti svoj reaktor Yongbyon ali zauzvrat joj je vlada predsjednika Clintona obecala redovitu godišnju isporuku odredenog kontingenta nafte. No onda je nastupio 11. rujan, Sjeverna Koreja je u ocima trenutnog predsjednika visoko na listi "lupeških država" i isporuke nafte su pocetkom 2002. jednostavno obustavljene. Tek onda je Pjongjang ponovno pokrenuo reaktor jer - bez obzira koliko malo razumjevanja treba imati za komunisticku diktaturu takozvanog "voljenog vode" Kim Jong Ila, bijeda i glad koja vlada u toj zemlji uz koju treba pribrojati i veoma hladne zime povezana sa nestašicom energenata opasna je mješavina i za sjevernokorejskog diktatora. Pregovori "šestorke" zapinjali su i na drugoj spornoj tocci: Pjongjang je tražio jamstvo da Sjedinjene Države nece vojno napasti Sjevernu Koreju ali Washington nije smatrao potrebnim odustati od ideje ponovnog ujedinjenja Juga i Sjevera - dakako, misli se na prikljucenje Sjevera Jugu. Zato je i reakcija Bijele Kuce i na najnoviju inicijativu Pjongjanga suzdržana. Glasnogovornik americkog predsjednika, Scott McClean: "Reci cu, radujemo se cuti što ce Sjeverna Koreja reci u okvirima razgovora 'šestorke' i na koji nacin misli prekinuti svoj atomski program."
O motivima najnovije promjene kursa vlade u Pjongjangu, ako se uopce pokaže pouzdanom - za sada se može samo špekulirati. Varijanta broj jedan: beznadno ekonomski osiromašena Sjeverna Koreja toliko je prikliještena uz zid da je naprosto prisiljena pristati na kompromise kako bi zemlji priskrbila toliko hitno potrebnu pomoc. To bi moglo i objasniti zašto se sada, za razliku od ranije, od Amerikanaca za protuuslugu ne traži nikakav pakt o nenapadanju, nego samo još jamstva da ce im biti pružena pomoc. Bio bi to i djelomicni uspjeh za dosadašnju americku nepopustljivost prema Sjevernoj Koreji, ali bi znacilo da je i Kina iza kulisa uspješno izvršila pritisak na svog starog saveznika.
Varijanta broj dva je manje optimisticna: Uocljivo je da najnovija sjevernokorejska ponuda dolazi baš u trenutku kada su u zemlju stigli prvi americki strucnjaci koje je Pjongjang pozvao. Možda ih je Sjeverna Koreja primila samo zato jer je sigurna da im mogu dojmljivo predociti koliko je opasan njezin atomski program i to vec u sadašnjem razvojnom stadiju. Pokaže li se ta opasnost ozbiljnom, komunisticki bi režim mogao sasvim brzo povecati svoj ulog u ovom nuklearnom pokeru: zemlje naoružane atomskim oružjem, kao što je poznato, imaju visok potencijal zastrašivanja.
Pa ipak bi Sjedinjene Države trebale kriticki dobrohotno ispitati najnoviju pregovaracku ponudu Sjeverne Koreje te ponuditi svoje uvjete. Pri tom ipak moraju paziti da ih Sjevernokorejci ne vuku za nos. Jedini prihvatljivi ishod je prekid sjevernokorejskog nuklearnog programa, što bi se moglo i provjeriti, a cijena za to je stvar pregovora.
Oglas