Sjeverni tok 2 – posljednja runda?

U Baltiku se dovršava plinovod vrijedan milijarde. Sjeverni tok 2 je odavno postao i politička tema. Od 1.230 kilometara koji bi dodatno povezali velikog proizvođača Rusiju i velikog kupca plina Njemačku, treba položiti još samo 148 kilometara cijevi. To je drugi plinovod na ovoj ruti.

No, hoće li on doista biti završen? Ili će američke sankcije s kojima je počeo Trump, a nastavio Biden ipak osujetiti Severni tok 2? Novinarski tim DW-a razlaže aspekte ovog spora.

PROTIVNIK: Sjedinjene Države

Joe Biden je zamjenio Donalda Trumpa u Bijeloj kući, ali neke politike se nastavljaju. Novi državni sekretar Anthony Blinken je u saslušanju pred Senatom doduše govorio drugačijim riječnikom nego njegov prethodnik Mike Pompeo, ali suština je ista. Blinken je obećao da će primijeniti sankcije protiv onih koji grade Sjeverni tok 2, ako bude potrebe. Obećao je da će predsjednik Biden učiniti sve kako bi spriječio da plin poteče novim plinovodom.

Iza tvrdog stava Amerikanaca kriju se i njihovi ekonomski interesi. Oni bi željeli da Europa kupuje manje ruskog, a više američkog plina koji se dobija metodom frakinga i onda tankerima prevozi preko oceana. Biden programom „kupujte američko“ namjerava podstaći privredu koja je tijekom pandemije zapala u recesiju.

S druge strane, u pitanju je vanjskopolitička igra s namjerom da se spriječi jačanje Rusije. Trumpov slogan America first je službeno napušten, ton je postao više diplomatski, ali će i Bidenova administracija u mnogim točkama slijediti prije svega američke interese.

ZAGOVORNIK: Rusija

„Sjeverni tok 2 je bez sumnje projekt od apsolutne prednosti za evropsko gospodarstvo, a time i za privredu Njemačke“, rekao je ruski predsjednik Vladimir Putin na godišnjoj konferenciji za novinare u prosincu. On je iznio uvjerenje da će plinovod biti završen. U Moskvi se nadaju da će Njemačka nastaviti plinovod  gledati kao ekonomski, a ne politički projekt.

Ali ne dijele svi u Rusiji taj optimizam. „Projekt je umro još u prosincu 2019. kada je američki Kongres izglasao zakon o sankcijama“, rekao je nedavno u radijskom intervjuu Mihail Krutičin, partner u konzultantskoj kući RusEnergy. Čak ni državni Gazprom, koji je uključen u gradnju plinovoda, ne isključuje mogućnost da stvar propadne. To se vidjelo iz jednog prospekta koji je firma objavila sredinom siječnja.

PODIJELJENI: Europska unija

Prema viđenju Briuxellesa, plinovod uopće nije projekt EU-a nego prije svega Njemačke. Povjerenik EU-a za vanjsku i siguronosnu politiku Josep Borrell je rekao krajem godine da zbog toga stoga i budućnost plinovoda ležu u rukama njemačkih regulacijskih tijela. Istovremeno je EU međutim progurala svoja pravila prema kojima sam plinovod i isporuka plina moraju biti u rukama različitih pravnih subjekata.

Europski parlament, koji nema nadležnosti u ovoj stvari, prošlog tjedna ponovo je uvjerljivom većinom glasao za zaustavljanje Sjevernog toka 2. Postoji bojazan da će Rusija postati suviše moćna na europskom energetskom tržištu. Osim toga tamo prevladava uvjerenje da Moskvu treba kazniti zbog kršenja ljudskih prava.

Među članicama EU, osim Njemačke i Nizozemska, Francuska i Austrija zagovaraju gradnju. U tim zemljama svoja sjedišta imaju firme koje sudjeluju u gradnji. S druge strane, u Poljskoj i Litvi su već godinama i vlast i opozicija protiv Sjevernog toka 2. Između ostalog, oni se boje ruskih ucjena i posljedica za zemlje poput Ukrajine kroz koje trenutno ide tranzit većeg dijela ruskog plina.

Europska komisija nije previše sretna zbog plinovoda, ali načelno podržava firme kojima Amerikanci prijete sankcijama. Takve „ekstrateritorijalne“ sankcije koje Washnigton provodi, su protivne međunarodnom pravu, kažu u Bruxellesu.

SUZDRŽANA: Njemačka

Službeni Berlin neumorno ponavlja da je plinovod „čisto ekonomski projekt“. Ipak, od trovanja ruskog opozicionara Navaljnog, čak i neki zastupnici vladajuće koalicije u Njemačkoj smatraju da treba ponovo propitati dovršetak gradnje. Vlada s druge strane stalno ponavlja – Navaljni i plinovod su dvije teme koje ne treba miješati.

„Ne možemo na to gledati kao na rutinsku stvar dok se u Rusiji krše osnovna ljudska i građanska prava“, kaže nasuprot tome šef opozicionih liberala Christian Lindner. A zastupnik Zelenih Omid Nouripour u razgovoru za DW plinovod naziva „jabukom razdora za Europu koja uz to još i šteti klimi“.

Već je gotov dio plinovoda u njemačkim vodama Baltičkog mora. Plin bi pristizao do sjeveroistoka zemlje u pokrajinu Mecklenburg-Vorpommern. Zato premijerka te pokrajine Manuela Schwesig (SPD) podržava gradnju. I ne samo to – ona je formirala „Fondaciju za zaštitu klime i životneog okoliša“ koja se bavi dovršetkom gradnje plinovoda, očito sa namjerom da poput kišobrana od sankcija zaštiti firme koje sudjeluju u gradnji.

I dalje nema naznaka da će vladajuća koalicija Demokršćana i Socijaldemokrata prekinuti gradnju. Ministar privrede Peter Altmeier je rekao za list Handelsblatt da je „problematično kada se svakih nekoliko meseci u pitanje dovode projekti koji se planiraju i realiziraju desetljećima. Onda ni privatni investitori više neće biti spremni na angažman.“

DILEMA: Koliko plina treba Europi?

Franziska Holz i Claudia Kemfert iz Njemačkog instituta za istraživanje gospodarstva (DIW) u nedavnoj ekspertizi dolaze do zaključka da i Njemačka i EU imaju puna skladišta plina koja, u slučaju nužde, mogu pokriju opskrbu najmanje tri mjeseca. Da ne postoji „egzistencijalni značaj“ za Sjevernim tokom 2 kaže i Marc Oliver Bettzüge sa Sveučilišta i Kölnu. No, on naglašava da bi dovršetak novog plinovoda „znatno“ spustio cijenu plina za njemačke potrošače.

Stručnjaci se slažu da svaki dodatni plinovod s jedne strane pruža veću sigurnost ukoliko s postojećima bude problema. Ali politički bi utjecaj Rusije mogao porasti. Iz te zemlje i do sada stiže većina plina koji se troši u Njemačkoj.

KRITIKA: Šteta za klimu

„Da bi ostvarili klimatske ciljeve, moramo sasvim napustiti ugljen, naftu i plin", kaže Niklas Höhne, istraživač iz Kölna i član Svjetskog savjeta za klimu. „To znači da nam u Njemačkoj treba manje plina i plinske infrastrukture, a ne više“, dodaje Höhne za DW.

Ministrica za zaštitu okoliša Svenja Schulze pak ukazuje da napuštanje uglenja i atomske energije otvara potrebu za više plina – barem privremeno, dok obnovljivi izvori energije ne budu dovoljno iskorišteni.

Autor: DW-Team