Siromašni doseljenici - teret za njemačke gradove?

Grad Duisburg je pred bankrotom. Svaki izdatak se pomno preispituje kako bi se utvrdilo je li stvarno neophodan. Unatoč tome, iz gradskog se proračuna za integraciju doseljenika iz jugoistočne Europe izdvaja skoro 19 milijuna eura. No broj doseljenika stalno raste, a Duisburg si ne može priuštiti povećanje izdataka za integracijske mjere. Slična je situacija i u drugim većim njemačkim gradovima, poput Dortmunda, Kölna, Hannovera i Mannheima.

Prema jednoj analizi Njemačke udruge gradova, broj doseljenika koji iz članica Europske unije Rumunjske i Bugarske dolaze iz ekonomskih razloga u proteklih je pet godina porastao sa 64.000 na 147.000. Siromašne općine se boje da će se situacija još više pogoršati kad u Europskoj uniji 2014. bude ukinuto ograničenje slobode kretanja radne snage iz tih država.

Njemačka je nova Španjolska

Do sada su Rumunji i Bugari sreću uglavnom tražili u zemljama na jugu Europe, poput Španjolske i Italije. No i u time je državama zbog financijske krize dramatično porastao broj nezaposlenih, pa doseljenici nemaju skoro nikakve šanse za pronalaženje posla. Zato sada dolaze u Njemačku. Unatoč tome, na temelju iskustava iz Španjolske i Italije može se reći da nema razloga za paniku, kaže profesor dr. Herbert Brücker iz njemačkog Instituta za istraživanja tržišta rada. "Tamo smo vidjeli da su se Bugari i Rumunji odlično integrirali na tržištu rada, kao njegovatelji ili u hotelijerstvu i građevinarstvu", objašnjava profesor Brücker. On ističe da migranti nisu predstavljali veće opterećenje za socijalni sustav te da je čak razmjerno malo doseljenika iz Rumunjske i Bugarske bilo nezaposleno.

Profesor Brücker nadalje naglašava da su mnogi migranti iz članica EU-a srednje ili čak visoko obrazovani. Zato on nema puno razumijevanja za, kako kaže, "kukanje općina" budući da one profitiraju od doseljenika koji rade i plaćaju poreze. To mišljenje dijeli i povjerenica za integraciju grada Duisburga Leyla Özmal: "Kaže se da svaki visokokvalificirani zaposlenik sa sobom donosi nova radna mjesta. Zato su to naši resursi, ako imamo tu radnu snagu i ako ti ljudi dolaze k nama, svejedno iz koje zemlje."

Društveni izazov

No, visokoobrazovani doseljenici obično ne završavaju u gradovima s visokom stopom nezaposlenosti kao što su  Duisburg, Dortmund ili Mannheim. Tamo uglavnom dolaze pripadnici manjina poput Sintija i Roma koji su u svojim domovinama diskriminirani i progonjeni. Njima se kod kuće ne omogućava obrazovanje, oni često nemaju pristup zdravstvenom sustavu i obično nemaju nikakvo zanimanje.

Oni u gradovima poput Duisburga, koji se ionako bore s posljedicama zatvaranja brojnih industrijskih postrojenja, ne uspijevaju dobiti posao, ali zato nalaze jeftina utočišta. Kod njih integracija počinje takoreći na nuli, kaže Leyla Özmal: "Tu su potrebna mjesta u školama za djecu, zdravstvena skrb, kvalifikacije za tržište rada. Mi trebamo jedan kompletni paket s jako puno mjera." Ona smatra da bi za to trebale biti stvorene pretpostavke na nacionalnoj i europskoj razini. Jer, Duisburg, kao i mnogi drugi gradovi, već sada jedva nalazi novac za ispunjavanje obveza poput smještaja i zdravstvene skrbi za doseljenike.

Dolazak većeg broja migranata predstavlja novi izazov za njemačko društvo, priznaje profesor Herbert Brücker. No, on upozorava da se ne smije njegovati klišeje: "Najgore što se sada može dogoditi bilo bi da kažemo da imamo 'dobre doseljenike' iz zemalja poput Španjolske i 'loše doseljenike' iz Bugarske i Rumunjske".