Sirijski bojni otrov od njemačkih tvrtki

Sirija je očito iz Njemačke uvozila i kemikalije i opremu za proizvodnju bojnih otrova. Prema informacijama televizijske postaje NDR i lista Süddeutsche Zeitung, vlada u Berlinu je od Organizacije za zabranu kemijskog oružja (OPCW) dobila popis na kojem su izlistane sve sporne pošiljke. Popis se trenutno nalazi na provjeri kod državnog odvjetnika Njemačke.

Stručnjaci spomenute organizacije su uključeni u akciju uništavanja sirijskog kemijskog oružja. Od protekle jeseni oni imaju uvid u dokumente o produkciji bojnih otrova u Siriji. Firme iz brojnih zemalja su isporučivale kemikalije koje su bile neophodne za proizvodnju. Na listi su, osim njemačkih i tvrtke iz drugih zemalja, prije svega Kine, Francuske i Rusije.

Iz Njemačke je od 1982. do 1993. u Siriju poslano više od 50 pošiljki čiji sadržaj je očito iskorišten za proizvodnju otrova. Ove pretpostavke su postojale još u rujnu 2013. ali su tek sad potkrijepljene i dokumentima.

Njemačke krvave ruke

Zastupnik Ljevice u njemačkom parlamentu Jan van Aken smatra kako su stvari sad nešto jasnije. Na njegov zahtjev je njemačka Vlada sastavila izvješće o isporukama kemijskih sastojaka u Siriju. "Očito su postojale njemačke firme koje su bile direktno uključene u sirijski program proizvodnje kemijskog oružja. Sad više nema smisla pitati, da li su te isporuke možda ipak bile korištene samo u proizvodnji paste za zube", smatra Van Aken.

Organizacija OPCW navodi kako su iz Njemačke stizala teflonska crijeva, ventili i reaktori, upravljački moduli i materijali koji su se koristili za proizvodnju bojnog otrova sarina. Taj bojni otrov je i korišten u sukobima Siriji u kolovozu prošle godine. Tada je od tog otrova u blizini Damaska stradalo više stotina ljudi. Kontrolori OPCW-a su čak pronašli i njemačke nacrte postrojenja za industrijsku proizvodnju materija od kojih se može stvoriti sarin.

Tko to gleda?

Vlada u Berlinu u odgovoru zastupniku Van Akenu ističe kako su njemačke firme Siriji isporučivale samo proizvode i robu takozvane "dvojake namjene", dakle one koje se koriste i u mirnodopske svrhe. Povrh toga, te pošiljke najvećim dijelom potječu iz doba "kad u Njemačkoj za to nije bila potrebna posebna dozvola vlade ili nije postojao odgovarajući kontrolni mehanizam".

Čak i Jan van Aken priznaje da učinkovit sustav nadzora u Njemačkoj postoji tek od sredine osamdesetih godina prošlog vijeka. Međutim, on sumnja kako su postojale i ilegalne isporuke, a nakon 1985. i isporuke uz odobrenje vlade u Berlinu. Zato bi trebalo dobro proučiti sve popise koje je Berlin dobio od OPCW-a, a Van Aken u tome i osobno ima iskustva: on je i sam bio kontrolor biološkog oružja.

"To nije prekršaj, nego masovno ubojstvo"

U njemačkom državnom odvjetništvu su medijima potvrdili kako provjeravaju popis kojeg su dobili. Ali i oni upozoravaju kako isporuke spornih materijala iz Njemačke potječu iz 80-tih i 90-tih godina prošlog stoljeća pa je moguće da, čak i ako je učinjeno neko krivično djelo, ono je pravno zastarjelo i neće biti krivičnog progona odgovornih osoba.

Jan van Akena je razočaran: "Nije moguće da se neka njemačka tvrtka, koja je uvelike bila umiješana u proizvodnju bojnih otrova u Siriji, sad može izvući bez ikakve kazne." On tvrdi kako tu nije riječ tek o kršenju izvoznih odredbi, nego da se odgovorni trebaju optužiti za "sudjelovanje u provedbi masovnog ubojstva".

Sarin

Sarin je bojni otrov koji spada u najopasnija kemijska oružja. Ovaj bezbojni plin na bazi fosfora proizveli su njemački kemičari IG Farben krajem 1930. dok su razvijali novu vrstu pesticida. Već u Drugom svjetskom ratu je Njemačka imala zalihu ovog opasnog nervnog bojnog otrova, ali ga nije koristila na bojištima. Danas mnoge vojske u svijetu imaju sarin u svojim arsenalima. Institut za strateške studije u Londonu smatra da je Sirija nakon 1970. proizvela velike količine tog otrova. Njene zalihe sarina su najveće u regiji i četvrte po veličini u svijetu. Upotreba sarina je zabranjena međunarodnim konvencijama i smatra se ratnim zločinom.