Sirija na rubu ponora

Ujedinjeni narodi, kada je u pitanju Sirija, trenutno bi trebali imati samo dva cilja: kao prvo, da se zaustavi krvoproliće i kao drugo da učine sve kako bi se ubuduće spriječila još masovnija ubojstva. Nakon masakra u mjestu Hula s više od stotinu mrtvih – među njima i velikog broja djece i žena – jasnije je nego ikada do sada da naporima UN-a prijeti neuspjeh. Režim Bashara al-Assada se i dalje beskrupulozno drži na vlasti. Režim doslovno prelazi preko leševa – a međunarodna zajednica nije u stanju učiniti ništa više od toga da uvijek iznova prosvjeduje, doduše, oštrijim tonom. Istodobno, primjetno se radikaliziraju i dijelovi sirijske oporbe- Njezin otpor postaje sve militantniji čime nudi prostor za djelovanje raznim radikalnim grupama.

Režim bez budućnosti

Sirija se nalazi na rubu ponora. Ljudi ginu svakodnevno i sve je više znakova kako će u zemlji, neovisno o ishodu okončanja sukoba, doći do dugogodišnjeg građanskog rata. Pri tom je već odavno jasno da Assadov režim više nema budućnosti. Čak i njegovi najvjerniji pristalice u državnom aparatu, ne mogu više ignorirati činjenicu da međunarodni pritisak i izolacija na Siriju se sve više povećavaju, kao i to da Assad bez obzira na najbrutalnije nasilje, situaciju u zemlji više ne može kontrolirati. Ne može se, međutim, reći da njegovo rušenje neće dovesti do još krvavijeg scenarija, pogotovo jer oporbi do sada nije pošlo za rukom uklanjanje strahova od progona i osvete, raširenih preko državnih propagandnih medija, među tamošnjim vjerskim manjinama. Ukoliko se Assad još duže održi na vlasti, ti strahovi će se samo još više povećati.

Obveza Rusije

Moskva je u posljednjoj rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a doprinijela tome da se režim u Siriji neobično oštro kritizira. To je bitno polazište da se Rusiji konačno ukaže na to da bi dugoročno u cijeloj regiji mogla izgubiti na utjecaju ukoliko i dalje bude podržavala režim. Zbog toga se Rusiji moraju ponudi pouzdane perspektive u cilju očuvanja njezinih interesa u Siriji i nakon završetka Assadove vladavine.

No, što ako svi dosadašnji napori ne urode plodom? Da bi Assada mogao srušiti netko iz njegovih vlastitih redova, to bi bilo najbolje rješenje i početak procesa nacionalnog pomirenja, no tome se nitko usudi nadati. Rizici od intervencije izvana su toliko veliki da je to do sada s pravom bila tabu tema za međunarodnu zajednicu. No, koliko još dugo? Ako sve opcije propadnu i ubojstva se nastave, prije ili kasnije će doći trenutak u kojem će se iznova morati odvagati nove šanse i rizici.