Sinti i Romi: potrebna obrazovna ofenziva

„Ti si nitko i ništa, ti ne možeš ništa", već stoljećima se tako obraća toj manjini, nekad suptilno a nekad otvoreno, kaže Sebastian Kurtisi za DW, koji je kao jedan od ispitivača radio na izradi studije RomnoKher i ispitivao Sinte i Rome, starosjedioce i imigrante. RomnoKher je udruga Sinta i Roma, koje bi trebalo održati njihovu kulturu i identitet. A studiju ove udruge podržala je Zaklada Sjećanje, odgovornost i budućnost (EVZ).

Znanstveno je obrađeno 614 intervjua. Kurtisi je, kao i svi drugi anketari također pripadnik najveće europske manjine, koja broji oko 6,3 milijuna ljudi u Europskoj uniji sa zajedničkim romskim jezikom - romanes. Države članice EU-a su pozvane da eksplicitno podrže njihovo sudjelovanje u obrazovanju. Velika većina ispitanika, preko 80 posto smatra obrazovanje vrlo važnim.

„Zašto mislite da sam takav?"

Sebastijan Kurtisi je Rom, rođen u Makedoniji a odrastao u Srbiji. Završio je tehničku školu i sa 17 godina zajedno sa svojim roditeljima izbjegao u Njemačku. U međuvremenu ima njemačku putovnicu. Radio je u Aachenu na razvoju postrojenja za desumporizaciju, a danas je socijalni radnik i savjetuje građane koji primaju pomoć za dugotrajno nezaposlene, neku vrstu socijelne pomoći, poznatije pod nazivom Harz IV. U jednom trenutku, kaže on, shvatite koliko ima predrasuda prema nama: „To je narod lopova, muzikanata, gatara i prosjaka! Zašto misle da sam i ja takav?"

Autori studije ukazuju na rasizam, anticiganizam i diskriminaciju. 40 posto ispitanih govore o diskriminaciji njihove djece, također i na nastavi, kako od nastavnika tako i od drugih učenika. Dvije trećine ispitanih se zbog svoje pripadnosti manjini osjeća diskriminirano, također i u obrazovnom sustavu. Ali, tamo gdje nastavnici imaju veća očekivanja od djece pripadnika manjina, ta djeca u prosijeku postižu dobre rezultate.

To može da potvrdi i Manja Schuecker-Weiss, koja je pripadnica naroda Sinti i koja je također radila na studiji kao ispitivačica. Ona je za DW govorila o majci jednog sina, kojoj se preko telefona zbog njenog njemačkog prezimena obraćaju najnormalnije. Ali, kada se ona i njen suprug pojave u školi, „s crnom kosom i tamnom puti", onda im postavljaju čudna pitanja. Odjednom bi dječak morao ići na dopunsku nastavu, iako je dobar učenik.

„To doživljavam jako često", kaže socijalna radnica Schuecker-Weiss. Mnogi govore da djeca usprkos dobrim ocjenama dobivaju loše preporuke za dalje školovanje. Njena kćerka koja ide u gimnaziju je rekla: „Ja sam jako sretna što imam plavu kosu i plave oči." Stoga, kaže, ne mora nikom ništa objašnjavati. Mnoge u zajednici Sinta je razljutilo kada je policija nedavno odvela 11-godišnjeg dječaka s lisicama na rukama bez da su informirali roditelje.

„Zastrašujuće razlike" u odnosu na cjelokupno stanovništvo

U odnosu na ranija istraživanja i ranije generacije, RomnoKher studija je pokazala napredak u obrazovanju, kaže za DW Karin Cuda, pedagoginja na Europskom sveučilištu u Flensburgu i jedna od autorica studije.

U međuvremenu sva djeca manjina pohađaju osnovnu školu, ali također se pokazalo da „veliki dio ispitanika kao i ranije iz škole izlazi praznih ruku" - svako treće dijete ne završi školu, što znači da nema nikakvo zanimanje. I to je razlog zašto velika većina njih dobiva samo loše plaćene poslove. Kod najmlađih ispitanika, upola manje ih je bez diplome, ali to je i dalje mnogo više od prosjeka ukupnog stanovništva - samo pet posto odraslih u Njemačkoj nema završenu školu.

Bez obzira na sav napredak kod mlađih ispitanika, pokazuje se „zastrašujuća razlika u odnosu na prosjek na državnoj razini". Manje djece manjina odlazi u vrtić, mnogo manje njih završi neku stručnu školu ili fakultet.

I dok oko 15 posto ispitanih mlađih od 30 godina završi školu, samo četiri posto završi studije. Jedan od razloga bi mogao biti taj što obitelji ne mogu podržati djecu i ne nalaze pristup ponudama pomoći, kako je pokazalo istraživanje.

Dugoročne posljedice nacističkog progona

Suosnivač Udruge RomnoKher, Daniel Strauß izradio je 2011. prvu studiju o obrazovanju ove manjine. Strauß je za DW rekao da je njegov otac, jedan od rijetkih koji je preživio Holokaust, ostao nepismen zbog zabrane školovanja za ovu manjinu. „Zbog toga se pobrinuo da njegova djeca idu u školu", kaže Strauß.

Ali, 50 posto preživjelih svoju djecu nisu poslali u školu, zbog „istih rasističkih tendencija, istog školskog vodstva, istih nastavnika koji su predavali roditeljima". Tako je još jedna generacija ostala bez obrazovnih mogućnosti.

Kada je njemačka država odbila ciljanu podršku, koju zahtijeva EU, argumentirajući da je njeno školstvo otvoreno za sve, on je rekao: „Nije svatko preživio genocid". Za iste šanse je neophodna eksplicitna podrška više generacija. Zbog toga su organizacije ove manjine osnovale projekte medijacije.

Gdje je ono pozitivno o Sintima i Romima?

Autor studije Frank Reuter priča kako je ova manjina opisivana kao drugačija mnogo prije nacističkog progona u cijeloj Europi,kako se potom nastavio institucionalni anticiganizam, sve do toga da genocid nad ovom manjinom nije priznat do 1982. godine.

On citira sina jednog preživjelog: „Djeca su me zlobno psovala kao ‚prljavog cigana'". Pojedini nastavnici su „bili nekadašnji nacisti". Reuter pokazuje da neki školski udžbenici i danas šire stereotipe o ovoj manjini i gotovo da nema pozitivnih narativa.

Bilo bi dobro da se društvu i obrazovnom sustavu savjetuje da u nastavni plan i program i u obrazovni materijal uvrste priče o progonu i uspjehu, raznolikosti kulture Sinta i Roma te romski jezik. Za sada je to samo sporadično.

Osnažiti manjinu

Daniel Strauß napominje kako su ove teme već uvrštene u nastavni plan i program u njemačkoj saveznoj pokrajini Baden-Württembergu, ugovorom s ovom manjinom. No, usprkos tome nitko se nije prijavio za ponuđeno doškolovanje. On stoga zahtijeva da se osnuje fond za obrazovanje za Njemačku, više informacija o identitetu, kulturi i anticiganizmu i više podrške: „da se zajedno s manjinom i na istoj razini nešto razvije".

Morao bi se već u vrtiću oživjeti kulturni identitet, isto kao što je slučaj s Lužičkim Srbima ili danskom manjinom. Trebalo bi biti primjetna kompletna raznolikost manjine. „Jedan Bavarac nije samo Bavarac nego žena, muškarac, katolik, protestant, musliman, Židov, visok, nizak, debeo ili mršav. Kod manjina mnogi imaju osjećaj: 'Ako znaš jednog, znaš ih sve'. A to nije tako!"